Nije tajna da EU nema jedinstvene kriterije za procjenu političke i gospodarske spremnosti kandidata za članstvo. Zbog toga i među zemljama koje će dogodine postati članice postoje velike razlike u razvijenosti ekonomije i demokratskih institucija. To sigurno nije pravedno i Bruxelles to nikad neće priznati. Ali je tako. Na kandidatima je da ponudu uzmu ili ostave, onakvu kakvu stariji i moćni euroigrači ispišu. A ispisuju je ne samo kao članice Unije nego i kao države sa svojim parcijalnim nacionalnim interesima.

Nije tajna ni da će Hrvatska, u želji da članicom Unije postane 2007., najteže preskočiti tzv. političke kriterije. No, ni na tom području hrvatske dosege članice EU-a ne procjenjuju na isti način. Velika Britanija i Nizozemska još nisu ratificirale SSP jer, tvrde, Haag zbog bijega generala Gotovine još nije rekao da Hrvatska s Tribunalom surađuje na zadovoljavajući način. Talijanima to nije smetalo. Ali su i te kako digli glas u Bruxellesu nakon što je Hrvatska najavila proglašavanje gospodarskog pojasa na Jadranu što bi ugrozilo gazdinski položaj moćnog talijanskog ribarstva na velikom dijelu Jadrana.

Ništa, ako je »slučaj Gotovina« samo izlika za odbijenicu Hrvatskoj, kao što tvrde euroskeptici. No, ako je premijer u London otputovao kao optimist, to znači da je uvjeren da je »slučaj Gotovina« uistinu pitanje načela a ne izlika. I to pitanje na koje Hrvatska ima zadovoljavajući odgovor. Upozorenje da bi neka buduća, desnija vlada od njegove, ugrozila regionalnu stabilnost i europsko ponašanje Hrvatske, sigurno nije adut takve snage. Ta je karta upotrebljivija na domaćem nego euro terenu. U Londonu se s njom ne može mnogo postići. Ali može cjelovitom i uvjerljivom dokumentacijom o pokušajima da se pronađe general Gotovina. K tome, kada je London u pitanju, važna bi mogla biti i veća »kooperativnost« u Iraku. To je, uostalom, i karta na koju HDZ otvoreno igra tražeći podršku inozemstva uoči izbora u studenom.