Ludo, luđe, pravosuđe. Tako glasi hrvatska komparacija priloga "ludo" kada ga se ubaci u pravosudnu shemu. Doslovnija izvedba te komparacije u trećem stupnju glasi "pravoluđe" i još točnije oslikava situaciju u hrvatskom pravosuđu - katastrofu koja traje. Posljednji razlog za takvu dijagnozu naše nikad dovoljno cijenjene "treće vlasti" dali su nam Ingrid Antičević-Marinović, ministrica pravosuđa, i tužiteljsko-sudske instancije u Šibenskoj županiji, koje su u odsutnosti pogreškom optužile i osudile potpukovnika Milu Novakovića umjesto generala Milu Novakovića.

Ingrid Antičević-Marinović je, pak, u emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u dva" petnaest minuta branila dignitet šibenskoga Državnog odvjetništva i Županijskog suda, tvrdeći kako do zamjene identiteta nije došlo u procesu suđenja, nego da je uhićen krivi čovjek. Ministrica je s tolikim uvjerenjem oponirala Stankoviću, koji je gotovo očajnički govorio kako ima drukčije informacije, da se neupućenom gledatelju zbilja moglo učiniti kako je voditelj emisije ovog puta gadno zabucao.

Nažalost, diletantizam koji je ministrica pravosuđa javno pokazala na HTV-u karakterističan je za cijelu sudbenu vlast koja se koprca u neefikasnosti, neprofesionalnosti i korumpiranosti. Osim toga, koliko god je Državno tužiteljstvo politizirano i manipulirano od vlasti, toliko je sudačka elita "zaražena" politizacijom i manipulacijom s pozicija falsificirane državotvorne politike. Najbolji dokazi za to su suđenja u slučaju Lora i slučaju Vinka Budiše, a stravičnu ideološku sliku "državotvornih" sudaca pruža presuda Županijskog suda u Gospiću, gdje je Svetozar Karan dobio 13 godina zatvora za ratni zločin i zbog turskih zuluma njegovih predaka nad Hrvatima.