Ivica Račan opet okreće pilu naopako. Sumorni povratak iz Londona, nakon kojeg hrvatska javnost nije stekla ikakav konkretno utemeljen dojam o promjeni britanskog stava prema ratifikaciji hrvatsko-europskog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), pokušava osunčati nagovještajem da je u razgovoru s kolegom Blairom i drugim britanskim dužnosnicima ipak mogao razaznati omekšanje stava prema Hrvatskoj. Nije priložio argumente, ne podastire ništa opipljivo, ali svima usprkos najavljuje optimističan obrat: Velika Britanija će odmrznuti postupak ratifikacije SSP-a.

Koje adute ima Račan? Sama činjenica da je poslovično oprezni i suzdržani premijer uvjeren kako će njegov posjet Londonu i Bournemouthu na koncu biti smatran uspješnom ima svoju težinu. Možemo tako zamisliti vjerojatni scenarij prema kojemu, primjerice, Tony Blair odnosno britanski laburisti žele predizborno pomoći Račanu i hrvatskim socijaldemokratima tako što će pristati nastaviti proces ratifikacije SSP-a u britanskom parlamentu. To bi s jedne strane bio znak dobre volje prema Hrvatskoj, odnosno njenoj aktualnoj vlasti, a s druge ne bi »kompromitirao« tvrdi stav Londona u slučaju generala Gotovine, jer bi Velika Britanija, i ne samo ona, i dalje zadržala pravo da preko svojih političara u tijelima Europske unije blokira prihvaćanje hrvatske kandidature za članstvo u EU sve dok slučaj Gotovina ne bude do kraja riješen.

Drugim riječima, Blair bi Račanu mogao napraviti ustupak da mu ne komplicira trenutnu političku poziciju, no taj ustupak bio bio uvjetovan i privremen a ne znak dizanja ruku Londona od pritiska na Hrvatsku u slučaju Gotovina. Prema tome, bila bi to gesta na koju bi politički valjalo što prije uzvratiti misli li Hrvatska, s novom ili starom vlašću svejedno, u proljeće sljedeće godine dočekati prihvaćanje kandidature za članstvo u EU.

Je li ovako izgleda »deal« koji je Račan sklopio s Blairom možda nikada nećemo saznati. No, ono što pouzdano možemo znati jest da problem suradnje s Haškim sudom u čijem je fokusu general Gotovina do daljnjega ostaje. Te da je u svemu tome u ovom trenutku presudno pitanje vjerodostojnosti hrvatske vlasti, njene otvorenosti prema suradnji s Haškim tribunalom. A to onda nije samo pitanje da li hrvatska Vlada u ovom trenutku zna ili ne zna gdje se Gotovina nalazi, odnosno njenog uvjeravanja da on nije u Hrvatskoj pa koju, prema tome, ne treba kažnjavati, nego uvjerljivosti državnog vrha da pokaže kako je do kraja odan principima pravne države i iskrenog napora da na svim područjima surađuje s Haagom, bez fige u džepu kakva je demonstrirana kada je stigla optužnica protiv Gotovine i u brojnim drugim slučajevima.

Dakle, ako Blair doista izađe u susret Račanu i osigura mu predah, ovaj neće moći mirno spavati sve dok Gotovina ne bude u Haagu (naravno, ma iz koje zemlje u kojoj se sada krije tamo otišao). Kao ni do tada do kada se čimbenici međunarodne zajednice, na čelu s Carlom del Ponte od čijeg izvješća Vijeću sigurnosti UN-a Hrvatska strepi, djelom a ne riječima ne uvjere da je hrvatska vlast napravila sve što je u njenoj moći da ispuni obaveze koje je međunarodno preuzela.