ZAGREB - Dugo je Ivica Račan čekao sastanak s Tonyjem Blairom, a kad se napokon s njim susreo, dobio je malo ili gotovo ništa. Osim tranzitnih viza, kao znak dobre volje Velike Britanije. Nije dobio obećanje da će Britanija ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ako se slučaj Gotovina ne riješi, nije dobio garancije da će Britanija podržati hrvatsku kandidaturu za EU prije nego što se Gotovina pojavi u Haagu, a konačno, nije najavio ni ukidanje viza za hrvatske državljane.

"Račanov posjet Britaniji mogao bi se nazvati ograničenim uspjehom. Što je u terminologiji Ujedinjenih naroda zapravo sinonim za neuspjeh", ocijenio je Damir Grubiša s Instituta za međunarodne odnose, istaknuvši dva pozitivna ishoda Račanova lobističkog posjeta: ukidanje tranzitnih viza te otvaranje nužnih karika u komunikaciji Zagreba i Londona prije predaje odgovora na Upitnik Europske komisije idućeg tjedna. "Komunikacijski kanali i dalje su otvoreni", veli Grubiša.

On smatra da Ivica Račan nije mogao Blairu dati čvršća uvjerenja da Hrvatska zaista maksimalno surađuje s Haaškim sudom u vezi sa slučajem Gotovina, prvenstveno zato što u zemlji nisu provedene sve potrebne radnje. "Gotovinini suradnici nisu pozvani na informativne razgovore, nije provedena detaljna analiza kako je Gotovina pobjegao kad je haaška optužnica stigla u Zagreb", kazao je Grubiša, kritizirajući Račana zbog toga što se nije energično postavio u slučaju Gotovina, već je popustio političkoj demagogiji. "Račan se morao postaviti kao vođa i državnik i postaviti hrvatski državni interes na prvo mjesto".

Pritom Grubiša ne fokusira Veliku Britaniju kao jedinu zemlju EU-a koja inzistira na uhićenju Gotovine, ispunjenju jednog od najvažnijih političkih preduvjeta za priključenje Hrvatske Uniji. "Takvo raspoloženje vlada i u drugim državama koje misle da Hrvatska nije učinila dovoljno na polju suradnje s Haagom".

Diplomatski krugovi i dalje tvrde kako Hrvatska ne može uvjerljivo argumentirati Račanovu izjavu o tome da "njegova vlast želi, a ne može riješiti slučaj Gotovina". Naročito nakon što je Gotovini omogućen bijeg prije nego što je optužnica stigla u Zagreb, a zatim i zbog toga što pune dvije godine nije uvjerljivo dokazala da čini sve kako bi Gotovina bio pronađen i uhićen. U posljednjih nekoliko mjeseci, pak, hrvatski državni vrh stao je u obranu Gotovine, počeo inzistirati na promjeni optužnice, tvrditi da će se haaški bjegunac sigurno predati i tome slično. Iz toga je izišla još jedna poražavajuća činjenica za Ivicu Račana: da ga hvali šef pravaša Anto Đapić i odaje mu priznanje zbog (ne)suradnje s Haagom.

Nakon svega toga, Račan ne može uvjerljivo dokazati da doista čini sve kako bi uhitio Gotovinu ili čak da je odbjegli general izvan njegove jurisdikcije. Iako se hrvatska obavještajna mašinerija posljednjih dana angažirala na plasiranju informacija o tome da se Gotovina skriva na Siciliji ili čak u Irskoj, premda se stranim diplomatima dijeli obavještajni materijal (pečatiran i urudžbiran) kako je Gotovina na ovom ili onom dijelu svijeta, riječ Račanove Vlade više ne zvuči uvjerljivo. Carla del Ponte može bez grižnje savjesti ustrajati na svojim informacijama - kakve god one bile - jer jednostavno ne želi više popuštati Hrvatskoj.

Tomislav KLAUŠKI