A sad su došla ozbiljna vremena. Carla del Ponte stiže u ponedjeljak na nekoliko sati. Čak i manje no što je premijer Račan potrošio na tu temu u razgovoru s britanskim premijerom Tonyjem Blairom za nedavne laburističke konvencije. Još manje no što je na račun odbjegloga haaškog optuženika Ante Gotovine utrošeno u zagrebačkog diplomatskom koru i, naravno, mnogo manje od vremena koji je u Uredu za odnose s Haagom proveo Thomas Osorio proteklih tjedana.

Za malu zemlju, koja sve više europske stepenice jedva prekoračuje, cijeli je slučaj postao pregolem, pretežak, prevelik. Trenutačno nitko u službenom Zagrebu ne može reći ništa što bi opovrglo teške riječi jedne, ruku na srce, ipak službenice u tužiteljskom uredu. Stvar je svedena na »lego-slagalicu«. Gdje je Gotovina? Hrvatska kaže - nemamo pojma. Haag kaže - Gotovina je u Hrvatskoj. Tko zna da je Gotovina u Hrvatskoj? Haag. Tko ne zna da je Gotovina u Hrvatskoj? Službeni Zagreb. Tko u Haagu odgovara za netočnu informaciju? Nitko, gospođica Hartmann ponajmanje. Tko u Hrvatskoj odgovara za isto? Svi, od Vlade i Sabora pa do 4,3 milijuna građana.

Kakva je to igra u kojoj samo jedna strana ulaže sve, a druga strana (Haaški sud) ništa? Loša. Prepuna mogućih političkih podmetanja, regionalnih interesa i sličnoga.

Plus što u Haagu nitko neće biti prozvan zbog nesuradnje jer Hrvatskoj nije dostavio nužne podatke o Gotovininu kretanju, boravku i pojavljivanju na prostoru lijevo ili desno od 16. meridijana. A u Zagrebu ni premijer jedne države, ni Goran Granić, ključni čovjek odnosa s Haaškim sudom, ni glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, ni Jakša Muljačić, predstojnik Ureda za odnose s Haagom, pa onda ni Goran Mikuličić, Vladin odvjetnik za »slučaj Gotovine«, neće biti pošteđeni »lomače« propadne li država u izvješću tužiteljice pred Vijećem sigurnosti. Propast će država kojoj ta ista tužiteljica nije htjela reći ono što navodno zna, da je Gotovina u Hrvatskoj. To je prokletstvo male države.