Novi list: 06. 10. 2003.

DOBROSLAV PARAGA: O DOGOVORU DRAŽENA BUDIŠE I MATE GRANIĆA

Kad slijepac vodi slijepca, oba u jamu padaju!

Sada se Budiša ponovno želi vratiti kući, spremajući s Matom Granićem još jedan njegov neprobavljivi salto-mortale koji ima veze s liberalizmom koliko i Vladimir Žirinovski ili Janez Janša sa socijaldemokracijom. Budiša ne nosi samo simbolično cvijeće na Tuđmanov grob svake godine. On želi da Tuđmanova pogubna politika uz pomoć HSLS-a i DC-a a putem HDZ-a, ponovno zavlada Hrvatskom

Dražen Budiša i Mate Granić ponovno su se našli na istom starom-novom zadatku; sklapanjem predizborne koalicije njih dvojica priželjkuju povratak HDZ-a na vlast, jer bolje je dušu prodati vragu nego ostati u opoziciji ili, ne daj Bože, ispasti iz parlamenta. Ovaj karijeristički i gubitnički dvojac računa da bi na slijedećim izborima osvojio između 20 i 25 zastupničkih mjesta i tako postao treća snaga u budućem formiranju HDZ-ove vlasti.

Mate Granić napustio je HDZ, računajući s njegovom očekivanom pravosudnom kriminalizacijom i propašću nakon izbora 2000. godine. Budući da Račanovoj koaliciji to nije bilo niti na kraj pameti, praktično legalizirajući HDZ-ov kriminal, nova vlast je omogućila oporavak i ponovni uspon HDZ-a, na identičnoj platformi koju nudi i Granićev DC. S političkog stajališta, Granićev DC je sasvim nepotrebna politička stranka, ali ona nalazi svoj razlog postojanja upravo kroz HDZ-ovu nuždu da formira višestranačku a ne jednostranačku, HDZ-ovu vlast.

Mate Granić i društvo imaju zadatak obmanuti onaj dio biračkog tijela koji ne može s pravom vjerovati u HDZ-ovo novo ruho, pa vjeruje da HDZ-ovi disidenti poput Mate Granića, Vesne Škare Ožbolt itd., mogu zadobiti njegovo povjerenje, samim time što su napustili brod koji tone. Međutim, potencijalni DC-ovi birači su u zabludi, jer će njihovi glasovi opet završiti pod komandnom palicom Sanaderovog HDZ-a.

Granić dlaku mijenja, ćud nikada

Dr. Mate Granić, nakon izlaska iz HDZ-a nije nimalo pomogao uspostavi demokratskog ozračja i pravne države u Hrvatskoj, jer je neistinito prikazivao svoju ulogu i Tuđmanovu politiku čiji je on vjeran pijun bio sve do njegove smrti. Mate Granić bio je kao Tuđmanov ministar vanjskih poslova upućen u sve podzemne prljave političke makinacije, uključujući i zataškavanje i prikrivanje odgovornih za ratne zločine, drugovao je s Mladenom Naletilićem Tutom, podupirao je sve Tuđmanove prijevare i pljačke u pretvorbi i privatizaciji, u kojima se je i sam okoristio, a iz njegovog Ministarstva vanjskih poslova lansirane su bezbrojne neistine i kriminalne afere, koje i danas dobivaju ili očekuju sudski epilog. Za Granića i njegovo opskurno društvo iz DC-a s pravom se može reći da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.

Najnedosljedniji i najprevrtljiviji hrvatski političar od 1990. godine svakako je predsjednik HSLS-a Dražen Budiša. Od 1991-1998. godine na razne je uvijene i otvorene načine, kao lider dekorativne i lažne opozicije, podupirao Tuđmanovu agresivnu i zločinačku politiku diobe BiH, gušenja slobode medija, opstrukcije suradnje sa Haškim sudom u istrazi protiv Franje Tuđmana, nepriznavanja pobjede opozicije na izborima u Zagrebu, razbijanja parlamentarnih opozicionih stranaka poput HSP-a, Dalmatinske akcije ili Mesićevog HND-a.

Budiša čak nikada nije zahtjevao od Tuđmana a niti od Račana istragu protiv naredbodavaca za ubojstvo svojeg kuma i dopredsjednika HSP-a Ante Paradžika, čija je 12 godišnjica ubojstva 21. rujna ove godine, medijski potpuno prešućena zahvaljujući ponajviše Draženu Budiši.

Tijekom 1998. godine, nakon što je shvatio da HSLS poslije raskola sa Vladom Gotovcem, neće prijeći izborni prag na slijedećim izborima, Budiša je učinio salto-mortale i pružio ruku SDP-u, svojim dojučerašnjim tamničarima, čiji je član Partije i sam bio, do uhićenja u prosincu 1971. godine, premda to neistinito i nepošteno negira.

Budišino makijavelističko ponašanje

Po dolasku na vlast, zahvaljujući Tuđmanovoj smrti i Račanovom SDP-u, Budiša otpočetka opstruira bilo kakvo raščišćavanje HDZ-ovog kriminalnog naslijeđa (tajne službe, afera Večernji list, Haški sud, Tuđmanovi stenogrami), bojeći se razotkrivanja njegove vlastite nečasne uloge u tom razdoblju. Zatim, tobože, zabrinut za sudbinu hrvatskih generala, licemjerno se stavlja u njihovu obranu, ne čineći ništa konstruktivno, a kamoli da zahtijeva odgovornost stvarnih naredbodavaca (od kojih je s nekima i sjedio u Tuđmanovoj vladi tobožnjeg demokratskog jedinstva) nekih ratnih zločina koji su se dogodili u Hrvatskoj 1991-1995. godine i time uistinu pomogne optuženim hrvatskim generalima.

Budišino makijavelističko i nedemokratsko ponašanje, učestalo davanje ostavki na položaje u vladi i stranci pa njihovo promptno povlačenje, dovelo je do novog raskola njegove konfuzne stranke HSLS-a, prijetnji izbacivanjem iz Liberalne internacionale i do napuštanja vlade njegovih crvenih spasioca predvođenih Račanom.

Sada se Budiša ponovno želi vratiti kući, spremajući s Matom Granićem još jedan njegov neprobavljivi salto-mortale koji ima veze s liberalizmom koliko i Vladimir Žirinovski ili Janez Janša sa socijaldemokracijom. Budiša ne nosi samo simbolično cvijeće na Tuđmanov grob svake godine. On želi da Tuđmanova pogubna politika uz pomoć HSLS-a i DC-a a putem HDZ-a, ponovno zavlada Hrvatskom. No passaran, druže Budiša, jer kad slijepac vodi slijepca, oba u jamu padaju!– reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.