Svoje protivljenje odluci Hrvatskog sabora da proglasi zaštićeni ekološko-ribolovni pojas u Jadranu zasad su izrekli samo Slovenci i Talijani. Slovensko ministarstvo vanjskih poslova u vezi s tim uputilo je Hrvatskoj prosvjednu notu, tamošnji predsjednik Janez Drnovšek izrazio je žaljenje, dok je predsjednik Europske komisije Romano Prodi, nastupajući u tom slučaju više kao talijanski dužnosnik u Bruxellesu, ocijenio da odluka Hrvatskog sabora nije u duhu europske politike.

Međutim, ni u jednom od spomenutih očitovanja nitko nije ni pokušavao osporiti pravnu valjanost te hrvatske odluke ili dovesti u pitanje njezinu sukladnost s međunarodnim pravom. Također, zbog činjenice da su na svojim mediteranskim obalama Španjolci već proglasili ribolovnu a Francuzi ekološku zonu (iste zemlje su na Atlantiku proglasile i svoje gospodarske pojaseve) nitko, barem zasad, ne proziva Hrvatsku da je svojom odlukom učinila presedan, odnosno povukla potez koji bi odudarao od dosadašnjeg ponašanja nekih članica Europske unije čije se obale nalaze i na Mediteranu. Stoga se prigovori uglavnom svode na to da je Hrvatska trebala čekati konferenciju o ribarstvu u Veneciji te da je tek nakon suglasnosti susjeda to trebala učiniti. No, u tome i jest problem. Suglasnost susjeda, dakle, Slovenije i Italije za proglašenje bilo kakva zaštićenog pojasa u Jadranu, Hrvatska nikad ne bi mogla dobiti, osim ako ne bi dala ustupke jednoj i drugoj strani koji bi zapravo poništili smislenost proširenja hrvatske jurisdikcije na Jadranu. Tako Talijani zapravo žele i nadalje zadržati glavnu riječ na Jadranu (ne samo u vezi s ribarenjem) te im ne odgovara da Hrvati prošire svoju jurisdikciju do sredine tog mora kad su se talijanski ribari navikli iskorištavati gotovo cijeli Jadran.

Što se Slovenaca tiče, njihovo je protivljenje posljedica iracionalne politike kojoj je u osnovi težnja za teritorijalnim širenjem te se u tom kontekstu inzistiralo i na tzv. suverenom koridoru do otvorenog mora. Kako to nakon hrvatskog proglašenja zaštićene ekološke-ribolovne zone više nije moguće, jer nestaje otvorenog mora, oni su se okrenuli traženju tzv. zajedničkog rješenja za Jadran. Bit tog rješenja, koje trenutačno zagovaraju i u Rimu, jest spriječiti Hrvatsku u nakani da proširi svoja prava na Jadranu i tako dugoročno ojača svoj gospodarski pa i politički položaj. Međutim, zbog toga ne treba previše dramatizirati. Hrvatska je proglasila svoj pojas i to se više ne može poništiti. Nakon početnih prosvjednih nota i ucjenjivačkih glasova vezanih uz hrvatski pristup EU, vjerojatno će se pristupiti bilateralnim pregovorima u kojima će se talijanskim i slovenskim ribarima omogućiti sudjelovanje u višku izlova u hrvatskom ekološko-ribolovnom pojasu.