Karl Marx bi se vjerojatno samo kiselo nasmijao kad bi mogao čuti da će HSP, ako dođe na vlast, realizirati na osebujan način neke njegove postavke o redistribuciji društvenih dobara

Karl Marx bi se vjerojatno samo kiselo nasmijao kad bi nekim čudnim putovima Božjim do njega došla vijest kako Hrvatska stranka prava namjerava, ako dođe na vlast, realizirati na osebujan način neke njegove postavke o pravednoj redistribuciji društvenih dobara. Naglasak je na riječi pravedno koja je hrvatski prijevod riječi "komunist", što bi dalje značilo kako se HSP, stopostotna, nepatvorena nacionalistička stranka, zalaže za svojevrsni, je li, "komunizam". Nije šala. Radi se o predizbornom gospodarskom programu HSP-a koji, između ostalog, uključuje "redistribuciju kapitala iz monopolom zaštićenih poduzeća" te poseban "džentlmenski" dogovor s tajkunima, o kojem Đapić u "Jutarnjem listu" zbori sljedeće:

"Spektakularna suđenja tajkunima su propala, od revizije privatizacije i pretvorbe nema ništa. Smatramo da jednostavno nema nikakve koristi sada čeprkati po onome što je bilo i istjerivati vraga.

Bolje je jednostavno natjerati one koji su se obogatili da sada pomognu tim istim poduzećima i radnicima koji su u privatizaciji opljačkani na način da se državnim intervencionizmom dio tog kapitala vrati. Reklo bi im se - nećemo ići na zastrašivanje, otimanje preko jednokratnih ogromnih poreza, prijetnje suđenjima. Nudimo vam dogovor preko kojeg ćete ostvarivati i dobit. Gotovo isti model primijenio je Putin u Rusiji i preko noći od siromašne države stvorio ekonomsku silu", obrazlaže Đapić svoje nakane koje su u javnosti već okarakterizirane kao predizborno zazivanje Robina Hooda.

Međutim, Đapić tvrdi kako nije riječ o tome, "jer je Robin Hood bio otimač, pljačkaš, a mi bismo krupnim kapitalistima u Hrvatskoj pokazali da je i njihov interes investirati, jer bi, uz za njih neznatna ulaganja, na kraju mogli ostvarivati dobit". Predsjednik HSP-a konkretno predlaže model kojim bi kapitalisti trebali uložiti oko tri posto svoga temeljnog kapitala u važnija poduzeća u državi i tako postati vlasnici određenog dijela tvrtki u koje ulažu. "Primjenom našeg modela oživilo bi se gospodarstvo, saniralo selo, a turizam bi dobio zdravu, domaću hranu kao dodatnu turističku ponudu u svijetu u kojem je zdrava hrana rijetkost. Pojednostavljeno, u konačnici bi svi imali koristi, a i stali bi na kraj podjeli na dvije Hrvatske - onu koja je bila u ratu i onu koja nije", vizionarski navodi Anto Đapić.

Nismo uspjeli doći do Miroslava Kutle i Josipa Gucića - dvojca koji utjelovljuje pojam hrvatskog tajkuna - pa smo očitovanje o HSP-ovu gospodarskom prijedlogu zatražili ponajprije u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Željko Ivančević, ravnatelj HUP-a, ljubazno nam je rekao kako ne želi komentirati samo dijelove HSP-ova programa, nego da će HUP izaći s analizom i komentarom gospodarskih programa svih stranaka kad oni budu dostupni javnosti u cjelovitom obliku. "Nadam se samo da je cjeloviti gospodarski program HSP-a mnogo kvalitetniji od onog dijela koji sam imao prilike pročitati u novinama, a političarima bih samo poručio da u dijalogu s poduzetnicima nije baš shodno koristiti riječ 'natjerati'", kratko je rekao Ivančević.

Mladen Vedriš, poduzetnik i ekonomist, upozorava HSP kako se zbilja radi o nekoj verziji "robinhudizma". "U HSP-u bi trebali znati da takav 'idealistički' pristup rješavanju gospodarskih problema nije baš u skladu sa zakonima tržišta i liberalne demokracije. Model koji je primijenio Putin u Rusiji, a na koji se poziva Đapić, proveden je s paketom 'mjera' koje baš nisu u skladu sa zakonskim normama zemalja koje namjeravaju ući u Europsku uniju. Još jednom, čini se, političare treba podsjetiti da ne mogu probleme rješavati mimo zakonske regulative i negirajući tržišne zakonitosti", kazao nam je Vedriš.

I površinski analizirajući HSP-ov prijedlog i Đapićevo obrazloženje tog prijedloga, vidljivo je kako na gospodarskoj razini dominira izraz "državni intervencionizam", na političko-gospodarskoj "redistribucija kapitala", a na političkoj nova verzija ideologije koja govori o pomirbi između dvije Hrvatske - one koja je bila u ratu i one koja nije. Radi se, dakle, o začudnoj mješavini državnog kapitalizma putem jakog "državnog intervencionizma", socijalizma putem pravednije "redistribucije kapitala" i zbilja moralno jezive "državotvorne pomirbe". Pomirbe koja bi mirila tajkune i ostale građane definirajući to pomirbom onih koji su bili u ratu i onih koji nisu.

Uz to, politički tragično zvuče Đapićeve riječi kako više ni sudski ni politički "nema nikakve koristi sada čeprkati po onome što je bilo i istjerivati vraga". Zar u HSP-u zbilja misle kako s takvim moralnim defetizmom mogu donijeti dobro Hrvatskoj? A posebno je, zbilja, opasan prijedlog u kojem se Đapić poziva na Putinov, ruski model "restrukturacije" gospodarstva. Koliko nam je poznato, takva "restrukturacija" uključuje takve nelegalne i nelegitimne mjere i dogovore "ispod žita" koji spadaju u mračnije trenutke mafijaške povijesti u Rusiji. Gospodarska politika aktualne hrvatske Vlade je u mnogim svojim aspektima loša, ali ako stranka koja namjerava s HDZ-om osvojiti vlast promovira ovakve gospodarske programe koji u sebi sadrže zlokobnu klicu državnog nasilja i moralne letargije, onda nas s njima čeka i gadnija budućnost od one koju možemo zamisliti.