Radikalne su promjene političkih stavova uvijek odraz "nedovršene" demokracije, a Hrvatska je i nadalje u tome jedan od oglednih europskih primjera. Pridoda li se tome predizborna groznica, u kojoj se ne biraju sredstva da bi se priskrbio koji glas više, javnost se zbunjeno hvata za glavu kad čuje izjave ili govore pojedinih stranačkih čelnika.Uzmimo dva svježa primjera. Zlatko Canjuga, nekadašnji HDZ-ov jurišnik, koji se nekoliko godina unazad želio proslaviti anakronim tezama o hrvatskim "stališima", uporno denuncirajući brojne "anacionalne" intelektualce, kao novi lider marginalnog HND-a postao je uzorni i vrlo dosljedni Europljanin. Štoviše, u svojim je saborskim istupima u zagovoranju politike brzog približavanja Europskoj uniji glasniji i oštriji i od esdepeovaca i haenesovaca. Canjuga si, naime, to može dozvoliti, jer bi takvi istupi zastupnika vladajuće koalicije bili od oporbe okarakterizirani kao "udvorništvo", gotovo izdajništvo, prema Bruxellesu i susjednim državama. Zato čak i premijer Račan zna napomenuti kako Canjugu voli slušati radije i od svojih stranačkih kolega. Posljednji je primjer takvog Canjugina istupa vezan uz proglašanje ribolovno-ekološkog pojasa na Jadranu, gdje je napao i vlast i oporbu zbog utrkivanja u skupljanju izbornih poena, napominjujući kako će efetkti te odluke biti zanemarivi, a da će se to vrlo loše odraziti na vanjskopolitički status Hrvatske, što i ne mora biti daleko od istine.

O istoj se temi očitovao i ministar okoliša Ivo Banac. Taj intelektualac zapadnoga kova, nekadašnja Canjugina "crvena krpa" zbog žestokih osporavanja ksenofibične Tuđmanove politike, sada bezrezervno brani saborsku odluku, marginalizirajući, čak i ironizirajući sve inozemne kritike toga čina. Štoviše, Banac tvrdi kako ključno hrvatsko pitanje uopće nije ulazak u Europsku uniju. Za njega je ta nadnacionalna tvorevina tek "jedinstvo suprotnosti", koje razdiru oprečni nacionalni interesi. Izvjesno je da povjesničar Banac tu zajednicu, makar i nesvjesno, uspoređuje s bivšom jugoslavenskom federacijom, urušenom zbog nepremostivih unutarnjih suprotnosti. Od Europske unije, naglašava Banac, ne treba raditi mit, već svi napori trebaju biti usmjereni prema preuređivanju Hrvatske prema mjeri samih njenih građana. Dok se tvrdi Europejac Canjuga panično boji kako ćemo u očima bruxelleske birokracije opet postati država-problem, netom promovirani izolacionist Banac baš u toj svojeglavosti vidi šansu da budemo, rekli bi oni bivši, svoj na svome. Kako da nesretnom biračkom tijelu bude dosadno uz tako inovativne političare?!