Odluku američkih vlasti da ponudi pet milijuna dolara za informaciju koja bi pomogla u uhićenju generala Gotovinu, većina stranaka doživljava kao pljusku Hrvatskoj. Najumjerenija reakcija stiže iz Vlade, koja podsjeća da je za Gotovinom raspisana međunarodna tjeralica još ljeti 2001. godine. Sve su zemlje obvezne temeljem te međunarodne tjeralice uključiti se u traženje bjegunca. Vlada također napominje da svaka zemlja članica Interpola ima pravo izabrati metode ispunjavanja svoga dijela obveza, pa u tom smislu Vlada shvaća i najavu veleposlanika Prospera, posebnog izaslanika za ratne zločine. Ministar Šime Lučin rekao je jučer u Gospiću da MUP i Vlada nisu bili službeno obaviješteni da će američka strana raspisati nagradu. Američki veleposlanik prenio je američku odluku hrvatskoj strani za sastanka s ministricom pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović u utorak. Građani koji imaju informaciju o Gotovini pozivaju se da nazovu američko veleposlanstvo ili pak da kontaktiraju s hrvatskom policijom. Uz novčanu nagradu od pet milijuna dolara, donositelju informacije nudi se zaštita identiteta i preseljenje. - Riječ je o američkom pritisku. Nismo odmah pristali poslati svoje vojnike u Irak, a nismo prihvatili ni zahtjev da ne izručujemo američke državljane Međunarodnom sudu. Nagrada je, dakle, posljedica neostvarenih američkih interesa i čista je ucjena. Što se tiče Gotovine, vjerujem da se dobro osigurao i nadam se da nitko neće pokleknuti da ga izda zbog novca - rekao je predsjednik HSP-a A. Đapić.

- Volio bih da službena politika SAD-a bude principijelna pa da tako postupe i u svim drugim slučajevima, posebno kad je riječ o njihovim državljanima koji su se ogriješili o Sud za ratne zločine. Hrvatska bi Vlada već uhitila generala Gotovinu, jer poštuje obveze suradnje s Haagom, da je to mogla i za to joj ne bi trebala nikakva nagrada - rekao je I. Ninić, saborski zastupnik SDP-a. Glasnogovornik HNS-a B. Blažeković s oprezom kaže kako je teško u ovom trenutku pretpostaviti koji su razlozi naveli SAD na taj potez, pa su otvorena i nagađanja kako bi to mogla biti neka vrsta kažnjavanja Hrvatske zbog postupanja u slučaju slanja vojnika u Irak.

Jedno je sigurno. Kad SAD nudi pet milijuna dolara za informaciju o Gotovini, pri čemu donositelj vijesti veleposlanik Prosper ističe kako njegova zemlja nema razloga vjerovati da taj bjegunac nije u Hrvatskoj, to je vrlo teško protumačiti kao potez sa samo jednim ciljem. I ta ponuda i njezina verbalna ambalaža ovdje se nužno doživljavaju u nekoliko slojeva, s dominantnom političkom pozadinom. Hrvatska novčana nagrada od 350 tisuća kuna, smatra se u SAD-u, očito nije bila dovoljno primamljiva u zemlji u kojoj Gotovina za mnoge ima karizmu svojevrsnog nacionalnog heroja. Nagrada od pet milijuna dolara stavit će na puno jaču kušnju one koji svoj patriotizam mjere stavom prema slučaju Gotovina, a eventualno znaju nešto o njegovu kretanju. Istodobno, time se na neki način pokazuje da ni dosadašnja nastojanja hrvatskih vlasti da se uđe u trag haaškom optuženiku u SAD-u nisu doživljena kao sasvim iskrena i predana cilju.

Za Vladu je to neugodna prešutna poruka, pogotovu kad dolazi od svjetski najutjecajnije države, kojoj se Hrvatska tijekom ove godine "zamjerila" barem u tri navrata: kad je američka vojna akcija u Iraku odavde nazvana nelegalnom, kad je Hrvatska odbila potpisati Sporazum o neizručenju američkih državljana i poslati prije izbora svoje vojnike u Irak. Ovdašnje analitičare zbunjuje što Amerikanci nastoje uhvatiti Gotovinu, s obzirom na to da su svojom nazočnošću u BiH 1995. godine bolje od ostalih znali što je optuženi general tada radio, gdje je bio i za što je bio odgovoran. Stoga ostaje i dalje mogućnost da je najnoviji američki angažman u slučaju Gotovina doista dio nastojanja SAD-a da pomogne Hrvatskoj da uđe u Europsku uniju, a da pritom podsjeti i na vlastiti, veliki utjecaj u regiji.