Vjesnik: 10. 10. 2003.
Sumrak
političke karijere Donalda RumsfeldaKarijera američkog državnog tajnika za obranu visi o niti, a razlog njegova mogućeg pada je Irak / Američki vojni analitičar Ralph Peters izjavio je londonskom »Guardianu« da Bijela kuća smatra kako Rumsfeld nije dobro
isplanirao poslijeratnu okupaciju IrakaLONDON, 9 listopada (Od Vjesnikove dopisnice) - Prije nešto manje od pola godine, Donald Rumsfeld bio je neosporna zvijezda Busheve administracije. Nakon brzog rušenja Saddama Husseina, izvedenog uz minimalne američke žrtve, svi su naveliko hvalili novu »Rumsfeldovu doktrinu«. Ona se oslanjala na najsuvremenija oružja današnjice, uz brojčano male kopnene snage.
No šest mjeseci kasnije, američki predsjednik George Bush ima sve manje povjerenja u svog tajnika za obranu kojega će se možda htjeti i riješiti u doglednoj budućnosti. Američki vojnici, naime, i dalje pogibaju u Iraku, dok ta zemlja tone u kaos, a troškovi za njenu obnovu strmoglavo rastu.
Mnogi smatraju da je za sve to najviše odgovoran Donald Rumsfeld. Bush, kome se Irak počeo pretvarati u politički kamen oko vrata, odlučio se stoga za veliku reorganizaciju. Tako je ovih dana objavljeno da Amerika osniva novo tijelo koje će u Iraku i Afganistanu upravljati borbom protiv terorizma i obnovom. Spomenuto tijelo, tzv. Grupu za stabilizaciju Iraka vodit će Busheva savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice. Time je Pentagonu oduzet znatan dio ingerencija, što je glas nepovjerenja i u Donalda Rumsfelda.
Ta je reorganizacija prešutno priznanje da poslijeratna američka misija u Iraku nije uspjela. Premda manje, pogođen je i State Department koji je nakon pada talibana rukovodio obnovom Afganistana.
No, Busha je na akciju natjerao najviše Irak, te ankete o popularnosti, najlošije u zadnje dvije godine. Čak 50 posto Amerikanca nema povjerenja u Bushevu sposobnost rješavanja međunarodnih kriza, pokazala je anketa koju su tijekom vikenda zajedno proveli New York Times i tv mreža CBS. Svjestan da ga samo 13 mjeseci dijeli od novih predsjedničkih izbora, George Bush se odlučio ubrzati tempo stabilizacije Iraka. To bi mu trebalo omogućiti da prije izlaska na birališta može najaviti skoro povlačenje iz te zemlje.
Izravniji angažman Bijele kuće u Iraku povlači za sobom i određeni politički rizik. Kritike koje su do sada bile usmjerene prema Donaldu Rumsfeldu i Pentagonu, počet će stizati izravno na Bushevu adresu ako stvari nastave ići po zlu. Jedan nepovoljni scenarij iznio je ruski predsjednik Vladimir Putin. U nedavnom intervjuu za New York Times, on je američku nazočnost u Iraku usporedio sa sovjetskom okupacijom Afganistana. Rekao je kako Bush riskira da bude uvučen u dugačak i krvavi rat koji će se na kraju pokazati besmislenim.
Reagirajući na kritike s raznih strana, američki predsjednik je vođenje iračkih poslova ipak odlučio centralizirati u Bijeloj kući, a glavnu odgovornost za Irak povjeriti osobi od svog posebnog povjerenja Condoleezzi Rice.
Donald Rumsfeld reagirao je na tu promjenu izrazito mrzovoljno. U intervjuu za britanski Financial Times i još neke europske listove, priznao je da nije bio unaprijed obaviješten o planiranoj reorganizaciji. Na upit je li novo tijelo za Irak bilo potrebno, odgovorio je: »Mislim da to pitanje morate postaviti Condi (Condoleezzi Rice).« Kad je jedan od europskih novinara i dalje inzistirao na tom pitanju, Rumsfeldu su popustili živci: »Rekao sam da ne znam. Kako vam to nije jasno? Zar ne razumijete engleski?«, obrecnuo se američki tajnik za obranu.
Dužnosnici Bijele kuće tvrde da autoritet Donalda Rumsfelda nije ništa manji nego što je bio. Promatrači, međutim, procjenjuju da će ga se George Bush pokušati riješiti prije predsjedničkih izbora u studenome 2004. Američki vojni analitičar Ralph Peters izjavio je londonskom Guardianu da Bijela kuća smatra kako Rumsfeld nije dobro isplanirao poslijeratnu okupaciju Iraka. »Oni nisu nezadovoljni Pentagonom, nezadovoljni su Rumsfeldom i njegovim namjesnicima; smatraju ga sve problematičnijim«, rekao je Peters.
Dodao je da bi prebrzo smjenjivanje tajnika za obranu značilo priznanje neuspjeha, dok njegov predugi ostanak ne bi donio dovoljno koristi Bushu na idućim izborima.
Sve u svemu, čini se da je Donald Rumsfeld, glavni stjegonoša Bushevog »rata protiv terorizma« zapao u znatne teškoće. Najviše mu se stavlja na teret što je jako podcijenio broj vojnika potrebnih za Irak.
Također nije predvidio niti mogao zaustaviti kaos koji je tamo izbio nakon pada Saddamovog režima. Prvi američki namjesnik u poslijeratnom Iraku, Jay Garner, koga je imenovao Rumsfeld, pokazao se nedoraslim zadatku. I Paul Bremer, drugi namjesnik koga je postavio Rumsfeld, donio je neke pogrešne odluke, poput one da ukine iračku vojsku. Prelazak na civilnu vlast u Iraku teče pod Bremerovom zapovjednom palicom izrazito sporo.
Pentagon je ranije ignorirao mnoge procjene koje je dobivao od CIA-e, pa i od vlastite vojnoobavještajne službe DIA-e. Glavnu riječ imao je, naime, Rumsfeldov Ured za posebne planove koji se previše oslanjao na neprovjerene iračke disidentske izvore, a premalo na američke izvještajne agencije. Krajnji je rezultat taj da Irak ne spada među uspjehe Busheve administracije. Ako ona uskoro počne tragati za pogodnim žrtvenim jarcem, njegovo bi ime moglo biti Donald Rumsfeld.
Jasna Zanić Nardini