Irački gerilci ubili španjolskog vojnog atašea, a u napadu bombaša samoubojica na policijsku postaju poginulo najmaje deset osoba / Otkako je Bush 1. svibnja proglasio formalan prekid vojnih operacija, u Iraku je ubijeno 186 Amerikanaca, 50 Britanaca, te po jedan danski i ukrajinski vojnik, a ranjeno više od 1440 osoba

ANKARA, 9. listopada (Od Vjesnikova dopisnika) – Ubojstvo španjolskog vojnog atašea u Iraku Joséa Antonija Gómeza, na kojeg je u četvrtak izvršen atentat dok je izlazio iz svoga stana u Bagdadu, još je jedna potvrda da ta zemlja ulazi u novi još krvaviji krug nasilja i smrti. Potvrdio je to i nešto raniji napad dvojice bombaša samoubojica koji su s vozilom punim eksplozivom prodrli do jedne policijske postaje u sjevernom dijelu Bagdada. Prema prvim spoznajama, u eksploziji je poginulo najmanje deset, a ranjeno oko 30 osoba.

Gerilski napadi koji se pripisuju snagama odanim svrgnutom iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu došli su u vrlo nepovoljnom trenutku za Bijelu kuću: dok traje opsežna kampanja opravdavanja vojne intervencije u Iraku kako bi se obnovila podrška javnosti i političkih skupina.

Sigurno je da će napadi Saddamovih pristaša dodatno ojačati vrlo oštre kritike koje ne dolaze samo iz redova oporbenih demokrata, već i vladajućih republikanaca. Sve je više glasova koji tvrde da napad na Irak nije bio opravdan, naročito nakon velikih, već prispjelih računa za poratnu obnove Iraka te značajnih ljudskih žrtava. Naime, otkako je Bush 1. svibnja proglasio formalan prekid vojnih operacija, u Iraku je ubijeno 186 Amerikanaca, 50 Britanaca, te po jedan danski i ukrajinski vojnik. Ranjeno je više od 1440 osoba.

Rice drži kako bi u tom slučaju povjerenje u Ujedinjene narode bilo uništeno, a došla bi u pitanje i učinkovitost Vijeća sigurnosti kao instrumenta nametanja međunarodne volje. »U tom slučaju, Saddam Hussein bi ostao na kormilu zemlje sa svim što to podrazumijeva, s više masovnih grobnica i više patnji iračkog pučanstva«, upozorila je. Također je ocijenila da Irak bez diktatorskog režima može poslužiti kao katalizator demokratskih promjena u drugim arapskim zemljama Srednjeg istoka.

U novostvorenoj pat poziciji, Washington bi mogao pojačati napore da se u Vijeću sigurnosti UN-a usvoji nova rezolucija o Iraku koja bi dala međunarodni legitimitet anglo-američkoj invaziji na Irak. Ako ti napori brzo ne poluče željeni rezultat, Bijela kuća bi, kako se vjeruje, mogla odustati od borbe za novi irački dokument. U tom slučaju, napori bi se mogli usredotočiti na proširenje vojne koalicije u Iraku. Javna je tajna da Busheva administracija vrši novi snažan pritisak na Pakistan i Indiju da pošalju svoje trupe u Irak.

No, ni tu stvari ne idu onako kako bi to željeli u Washingtonu. Naime, odluka Turske da pošalje oko 10.000 vojnika u Irak dočekana je »na nož« od većine članova civilnog Vijeća za privremenu upravu Irakom. Taj šaroliki nacionalni, plemenski i vjerski skup osporio je dolazak postrojbi bilo koje susjedne zemlje na iračko tlo. Zbog toga je za četvrtak zakazan novi sastanak članova Vijeća s američkim upraviteljem Iraka Paulom Bremerom kako bi se našla kompromisna formula za sudjelovanje turskih snaga u stabiliziranju iračkih poratnih prilika i započetom procesu demokratizacije.

Dolasku Turaka naročito se protive kurdski predstavnici u Vijeću zbog napetih odnosa Turske i kurdskih plemenskih frakcija Jalala Talabanija i Masouda Barzanija. Uloga turskih postrojbi u Iraku još nije jasno utvrđena, kao ni područje koje će pokrivati. No, prema pisanju turskih novina, vlada turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana traži u okupiranom Iraku onakvo mjesto kakvo već imaju SAD i Velika Britanija.

Salih Konjhod