Vjesnik: 11. 10. 2003.
Hrvatska bolje prihvaća obveze kad je pritišću rokovi, smatra Del Ponte
Prvi diplomatski komentari govore da
je izvješće glavne haaške tužiteljice očekivano / Del Ponte je ocijenila da je »na hrvatskim vlastima odgovornost zbog neuspjeha u uhićenju i predaji generala Ante Gotovine«ZAGREB, 10. listopada - Glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte ocijenila je u četvrtak pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku da suradnja zemalja bivše Jugoslavije s haškim tužiteljstvom ne ispunjava njezina očekivanja, a Hrvatskoj je ponajprije zamjerila neuspjeh u uhićenju odbjegloga generala Ante Gotovine.
»Žalim što moram reći da Hrvatska, Srbija i Crna Gora, Republika Srpska i hrvatski dio Federacije BiH nisu ostvarili punu suradnju sa Sudom«, kazala je Del Ponte.
Prvi diplomatski komentari govore da je izvješće glavne haaške tužiteljice očekivano. Ipak, posebno se naglašavaju dva elementa; da je Carla del Ponte ustvrdila kako se suradnja s Hrvatskom poboljšava, ali da je to poboljšanje povezano s međunarodnim rokovima u integracijama, tj. da Hrvatska međunarodne obveze prihvaća bolje kad je pod pritiskom integra
cijskih rokova, poput datuma ulaska u Europsku uniju.U slučaju Hrvatske, Del Ponte je izvijestila da sad većina njezinih zahtjeva za pristup dokumentima i svjedocima ima »ozbiljan i profesionalan tretman«, ali je poručila da se kvaliteta i brzina suradnje znatno povećavaju »približavanjem važnih međunarodnih rokova« i stavljanjem suradnje »u središte pažnje«.
Del Ponte je ocijenila da je »na hrvatskim vlastima odgovornost zbog neuspjeha u uhićenju i predaji generala Ante Gotovine«. Ona je kazala kako je Vlada nedavno dostavila Sudu podatke kojima potkrepljuje tvrdnje da je Gotovina izvan Hrvatske, a da je ona prigodom posljednjeg posjeta Zagrebu prenijela informacije prema kojima je Gotovina u Hrvatskoj, te o zaštiti koju tamo uživa.
»Usuglasili smo se da radimo zajedno kako bismo ga locirali i uhitili i u tom sam smislu primila čvrsta uvjeravanja«, kazala je Del Ponte, koja će smatrati da su hrvatske obveze ispunjene tek kad vidi rezultate.
U Vijeću sigurnosti UN-a govorilo se i o funkcioniranju Haaškog suda. Predsjednik tog suda Theodor Meron, koji je govorio prije glavne haaške tužiteljice, izvijestio je Vijeće sigurnosti kako ne vjeruje da će Sud moći dovršiti sva suđenja do 2008. godine, koju je Vijeće odredilo kao rok za dovršetak prvostupanjskih postupaka, što je potvrdila i Carla del Ponte.
Ona je upozorila da je »puna suradnja država bivše Jugoslavije ključna za ubrzavanje suđenja« i dovršenje rada Suda, uključujući uhićenje i izručenje bjegunaca i pristup dokumentima i svjedocima.
Del Ponte je navela kako je sada u tijeku još 13 istraga koje namjerava dovršiti, a obuhvaćaju 30 pojedinaca koji su obavljali najviše dužnosti i uključuju većinu strana u sukobu između 1991. i 2001. Prema njezinim riječima, nema izgleda da ih preuzmu lokalni sudovi.
Glavna je haaška tužiteljica navela da će do kraja iduće godine stanje biti jasnije, jer će sve nove optužnice biti izdane i vjerojatno javne, i da će se tada odlučiti koje slučajeve suditi u Haagu, a koje predati domaćim sudovima. Zajedno s tim i trenutnim slučajevima pred Haaškim bi se sudom moglo voditi između 40 i 45 suđenja, rekla je Del Ponte.
Meron je ocijenio da bi suđenje koje bi obuhvatilo i sadašnje bjegunce, ali bez novih optužnica, moglo trajati najmanje do 2009. Del Ponte je i suradnju bosanskih Hrvata iz Federacije BiH ocijenila nezadovoljavajućom, rekavši da su vrlo malo surađivali glede slučajeva u kojima su počinitelji bosanski Hrvati.
Preduvjet za uspješno provođenje strategije završavanja rada Suda je puna suradnja zemalja bivše Jugoslavije i prebacivanje pojedinih slučajeva domaćim sudovima u tim zemljama, naglasila je Del Ponte dodajući da nedostatak te suradnje može ugroziti ostvarenje strategije završetka rada Haaškog suda.
Glavna je tužiteljica rekla da će i sposobnost zemalja regije da same sude nižerangiranim počiniteljima ratnih zločina, uključujući i osumnjičenike ili optuženike koje bi im Haag mogao predati, utjecati na izlaznu strategiju Suda. Glavni problem u tome će biti nedostatak zaštite svjedoka i nepostojanje zakona koji bi omogućili da dokazi što ih je prikupio Sud budu dopušteni na domaćim sudovima.
Bruno Lopandić