Novi list: 11. 10. 2003.
Potvrdilo se da je Gotovina samo izgovor EU
Verheugenova izjava o 2008. kao godini mogućeg prijema Hrvatske definitivno je potvrdila da EU ne želi prebrzo izdvajanje naše zemlje iz regije. Unija ne želi da Hrvatska uđe u EU 2007. u paketu s Rumunjskom i Bugarskom, a Gotovina je bio samo politički izgovor da bi se našu zemlju u četvrtak suočilo s tom činjenicom
Piše: Branko Podgornik
Četvrtak je bio važan dan za Hrvatsku i za koaliciju vlast. Vlada je okrunila je četverogodišnje napore na demokratskoj preobrazbi Hrvatske kad je premijer Ivica Račan predao šefu Europske komisije Romanu Prodiju opsežne odgovore o stanju u Hrvatskoj. Račan je s pravom izjavio da je Hrvatska prešla otprilike pola puta do učlanjenja u Europsku uniju.
Međutim, četvrtak je dao samo polovične odgovore na ono što hrvatske građane najviše zanima: hoće li Hrvatska na proljeće doista postati kandidat za prijem u Europsku uniju? Na to je pitanje odgovorio Günter Verheugen, povjerenik za proširenje EU, kada je rekao da Hrvatska za to ima velikih izgleda u lipnju iduće godine.
No, Verheugen je dao i jedan definitivni odgovor – upozorio je da Hrvatska ne može računati na učlanjenje zajedno s Bugarskom i Rumunjskom, nego godinu dana kasnije – 2008.
Treba li se zbog tog »pomicanja« datuma žalostiti ili radovati? EU nikada nije obećala Hrvatskoj da će je primiti 2007. Zapravo, hrvatska vlada je ona koja je 2007. godinu isticala kao orijentir do kojeg će naša zemlja biti spremna za učlanjenje, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom.
Dobro je što su dužnosnici iz EU počeli govoriti o konkrektnim godinama, što su dosad izbjegavali. Jedna godina više ili manje, nije puno vremena. Možda ni te Verheugenove izjave ne bi bilo da Zagreb nije napravio pritisak kad je u Ateni podnio molbu za članstvo.
Loše je, međutim, to što su Europska unija, a posebno neke države u svijetu, počele previše politizirati slučaj generala Ante Gotovine, pri čemu se ne razlikuju puno od onih koji njegov slučaj politiziraju u Hrvatskoj. Razlika među njima samo je u izboru argumenata.
Verheugenova izjava o 2008. godini kao trenutku mogućeg prijema Hrvatske definitivno je potvrdila da EU ne želi prebrzo izdvajanje naše zemlje iz balkanskog političkog okvira. Unija ne želi da Hrvatska uđe u EU u paketu s Rumunjskom i Bugarskom, a problem Gotovine bio je samo politički izgovor da bi se Hrvatsku u četvrtak suočilo s tom činjenicom. Da nije tako, EU bi pričekala barem do proljeća, dok ne vidi rasplet oko Gotovine.
Istina, Verheugen je rekao Financial Timesu kako Bruxelles mora reći Hrvatskoj da ona ne treba čekati ostale države u regiji da bi dostigle isti stupanj priprema za EU. Ali, to ništa bitno ne mijenja. Hrvatska ne može ući u vlak koji u Bruxelles stiže 2007., već godinu dana kasnije. EU zasad nije odredila nikakav rok za prijem novih članica poslije 2007., što znači da će sve to ovisiti o naknadnim raspravama i procjenama.
Indicije o tome da EU iz političkih razloga ne želi izdvajanje Hrvatske iz balkanske regije doista su se pokazale jačima od »indicija« da je Gotovina u Hrvatskoj.
Zato i izvješće Carle del Ponte u četvrtak nije bilo neočekivano, iako je za Hrvatsku bilo povoljnije nego inače. Glavna tužiteljica ipak nije našu zemlju izdvojila u odnosu na Srbiju i Crnu Goru te Bosnu i Hercegovinu. Njezina je glavna ocjena da te tri države s Haškim sudom »ne surađuju u potpunosti«, a Gotovina joj je krunski dokaz kad je u pitanju Hrvatska.
To samo potvrđuje da Hrvatska postaje politički talac Gotovine i da će biti tako sve dok se sam ne preda ili dok ne bude uhićen, jer o tome ovisi i stav vrha Europske unije, odnosno Velike Britanije.
Romano Prodi je u četvrtak pred Račanom, istina, ublažio tu procjenu, rekavši da nije toliko bitno što je s Gotovinom, nego da li Hrvatska surađuje ili ne surađuje s Haškim sudom. Međutim, Del Ponte je samo šest sati kasnije »začepila« Prodija. Rekla je upravo onu ocjenu koju je u nedavnom intervjuu našem listu najavio britanski veleposlanik u Hrvatskoj. Ako Carla del Ponte ocijeni da Hrvatska »surađuje u potpunosti« s Haagom, Britanija će pokrenuti ratifikaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a ako to tužiteljica ne kaže, Britanija to neće učiniti, najavio je veleposlanik.
Nitko u Hrvatskoj, niti u svijetu, nije očekivao da će Del Ponte reći da Hrvatska »potpuno surađuje«, jer takva suradnja postoji samo u teoriji, a u praksi se svakome, i uvijek, mogu naći zamjerke.
Gotovina je samo jedan od 17 optuženika s područja bivše Jugoslavije koje Haag još traži, ali neobično važan, jer je u dosadašnjim izjavama Del Ponte – i u kolovoskoj rezoluciji Vijeća sigurnosti – postavljen na treće mjesto po važnosti, odmah iza Karadžića i Mladića.
Svakoj od tri države spočitava se po jedan ključni čovjek, a najveća je ironija da se izručenje Karadžića formalno stavlja na teret ponajprije BiH – zemlje u kojoj još postoji nekoliko vlasti, a pravi gospodar je međunarodna zajednica preko svog posrednika i SFOR-a.
Suđenje Slobodanu Miloševiću na tom istom Haškom sudu, kao i svjedočanstva koja potvrđuju da je on organizirao agresiju na Hrvatsku i BiH, kao da ništa ne mijenjaju u inerciji Suda i njegovih tužitelja. Haški sud ne bavi se samo dijeljenjem pravde za ratne zločine, nego i ravnopravnim dijeljenjem krivnje na sve strane. Del Ponte je preksinoć najavila još 30 novih optužnica. Prošli je četvrtak hrvatskoj javnosti pokazao da se Haški sud, kada to zatreba, može pretvoriti u političku instituciju. Je li slučajno to što se moguća godina prijema Hrvatske u EU (2008.) poklapa s godinom u kojoj Haški sud treba završiti sva suđenja?