Predsjednik Komisije na prvo je mjesto stavio kako želi da za njegova mandata, koji istječe za godinu dana, Hrvatska čvrsto uhvati kurs prema Uniji. To je i razumljivo: Prodi bi se htio pohvaliti da je za njegova mandata dovršen veliki projekt proširenja Europske unije, počeo demokratski proces transformacije Beograda i Hrvatska postala kandidatkinja za članstvo. To bi značilo da je cijeli Balkan, čija je kriza prije desetak godina potresla EU i na vidjelo iznijela sve europske slabosti, ostavio iza sebe s velikom i stvarnom prilikom europeizacije. Ali, kandidatura za Hrvatsku neće se dobiti lagano.

Upravo obratno, vrijeme do davanja odgovora u vezi s kandidaturom bit će iskorišteno za vrlo velik broj pritisaka, koji će vrlo vjerojatno jako iznenaditi javnost, nakon povoljnog prijma hrvatskog Upitnika u Bruxellesu i u svemu povoljnih susreta koje je hrvatski premijer imao s europskim sugovornicima.

Najvidljiviji će biti politički pritisci. Oni će se ticati suradnje s Haaškim sudom i povratka izbjeglica, i kako se bude približavao rok davanja avisa za kandidaturu, bivat će sve jači. Transfer Gotovine u Haag, bio on dobrovoljan ili ne, nalazio se Gotovina na Marsu ili u Hrvatskoj, neće se moći izbjeći. Još teži posao bit će vezan uz zahtjeve Europske unije i Europske komisije u vezi sa Srbima koji se budu željeli vratiti, a tražit će ne samo uspostavu pravnog okvira za njihov povrtak nego i da se na terenu prestanu događati incidenti koji bi se mogli protumačiti kao zastrašivanje.

Uz to, tu će biti i niz drugih zadataka koje će Europska unija i Europska komisija postaviti i zahtijevati da se oni izvrše, prije nego što odobre kandidaturu. Službeni Zagreb će neprestano biti upozoravan da kandidaturu ne treba shvaćati automatski. Približavanje Bruxellesu obilježit će osjećaji poniženja i trebat će uvjeravanja da je cilj vrijedan toga truda.

Neki misle da će se Hrvatskoj ponešto progledati kroz prste, kao što se gledalo i drugim kandidatima, na primjer Sloveniji skromna privatizacija, ili, politički značajnije, nedovoljno dobar tretman Rusa u Estoniji, ili takozvani Benešovi dekreti u Češkoj, koji su diskriminantorni za sudetske Nijemce. Ali kad se pogleda iz bruxelleske perspektive, očima članica i institucija EU-a, onda je stvar s Hrvatskom bitno drukčija. Hrvatska je prva zemlja s kojom EU pregovara, a koja je takoreći jučer izišla iz strašne krize i krvava rata koji je bio u velikoj mjeri obilježen zločinima.