Što nam se to događa, dragi Ivice? Američki ambasador raspisuje nagradu za generala Gotovinu preko našeg MUP-a. Pored živog Šime Lučina. Formalno, još uvijek šefa naše policije. Formalno - i Gotovina je naš general. Premda, kad se baš dobro sagleda pozadina vojnih operacija za koje je optužen, teško je razlučiti je li bio više njihov ili naš. I onda taj grom iz vedra neba, Richard Prosper oštriji od Carle del Ponte. Sada naši takozvani vanjskopolitički analitičari imaju, kako to vole reći, pune ruke posla. Da bi objasnili premijeru što se zapravo dogodilo, koliko slojeva ima šamar koji je američki ambasador za ratne zločine s distance, preko intervjua u Jutarnjem listu, zalijepio hrvatskom premijeru. Je li Prosper bio samo malo osvetoljubiv nakon što su mu hrvatske vlasti popljuvale intervenciju u Iraku gore nego Francuzi? Nakon što su ponosno i glasno odbile potpisati imunitet za Amere pred Međunarodnim kaznenim sudom. I poučavali međunarodnom pravu washigtonsko pregovaračko izaslanstvo pareći ih istodobno na 40 stupnjeva Celzijusovih u Ministrastvu vanjskih poslova na Zrinjevcu, da vide Ameri što je kabinet bez klime i skromnost na hrvatski način. Je li zamjerio što su najavili pa odgodili slanje vojnika u Irak? Možda je Prosper stekao dojam da je premijer u bijegu pred njim? Možda nije povjerovao da premjer svojeručno pakira paket za Bruxelles pa nema vremena za sastanak. Možda Prosper zna gdje je Gotovina pa baš zato šeretski traži od Račana da prevrće kamenje po Hrvatskoj ne bi li ga našao. A možda zna da ga skriva neka treća država koja vrlo žustro brani međunarodno kazneno sudstvo. Pa se ambasador posredno obračunava. Možda je to tek poruka EU da je SAD ovdje... No takve se stvari ne tumače post festum, dragi Ivice. One se predviđaju unaprijed, pa se nešto čini da se ne dogode. Ili barem da se umasnji šteta. Da ne bude tako ponižavajuće. Tome služi diplomacija. Što radi naša diplomacija u Washingtonu, dragi Ivice? Dosad je bila zapažena po nabavi bačava za vlastitu proizvodnju vina u podrumu ambasade. A sada je, bit će, zauzeta greštanjem grožđa. Takva je sezona. Pa se permanentno događaju iznenađenja. Jučer Prosper, sutra tko god poželi.

A što radi ministar Tonino Picula? Skriva se pred diplomatima akreditiranim u Zagrebu, da ne padne pod neprijateljski utjecaj. I zajedno s premijerom pakira papire za Bruxelles. Uistinu, što uopće može učiniti diplomacija koja ne uspijeva izbjeći sukob sa SAD-om oko izručenja generala Gotovine? Greštati grožđe i pakirati papire.