IZBORI SU PRED VRATIMA, A GOSPODARSKIH PROGRAMA NEMA. IZGLEDA DA TO POLITIČARIMA UOPĆE NIJE VAŽNO, ŠTOVIŠE, U JAVNIM ISTUPIMA POKAZUJU DA SU S GOSPODARSKOM PROBLEMATIKOM NA »VI«

Svega mjesec dana dijeli nas od građanske dužnosti izlaska na izbore, no od izbornih programa, a kamoli gospodarskih, ni traga. Izgleda da je strankama sve važnije od standarda građana. Ne postoji ni elementarni interes za javnu raspravu o tome kakvo okruženje domaćoj privredi treba. U Saboru se već tjednima bave »bubama«, prisluškivanjem i lamentacijama o odjednom, i u najgori trenutak, aktualnom gospodarskom pojasu. Običan građanin želi samo bolji život koji stalno izmiče. Uvijek postoji razlog – ako nije Gotovina, onda je »pojas«. Stvara se kafkijanska psihoza da se odnekud uvijek mora pojaviti neka neočekivana zla sila i Hrvatskoj pomrsiti račune, no prije će biti da je riječ o nesposobnoj Vladi. Logičan slijed je traženje vanjskih i unutarnjih neprijatelja i posezanje za otrcanom »teorijom zavjere«, što je pak specijalnost oporbe, a što je već stvarno neozbiljno, nepodnošljivo slušati. U ljudima se stvara osjećaj nemoći i apatije, stoga je postotak birača upitan.

Od ukupno 80 zemalja, na ljestvici konkurentnosti nalazimo se na 58. mjestu, no još smo uvijek bolji od Rumunjske i Bugarske. Ipak, te će zemlje u EU ući 2007., što u našem slučaju nije sigurno. Analitičar Ekonomskog instituta u Zagrebu dr. Željko Lovrinčević ističe kako su Maastrichtski kriteriji više-manje ispunjeni, a po tome Hrvatska je bolja čak i od nekih zemalja prvog kruga u pristupu EU. Ono u čemu zaostajemo je pravosuđe, implementacija zakona, te spora i skupa državna uprava. Europa, dakle, od nas hoće da budemo pravna država. Samo to.

Ipak, u gospodarskom razvoju Hrvatska je daleko iza Slovenije, Mađarske i Estonije. Zato što je uvozno orijentirana i nema konkurentan proizvod. Ino-dug teži k 21 milijardi dolara, a novi dugovni kapital u zemlju uvlači država koja investira u infrastrukturu, te banke za kredite građanima, poduzećima i opet – državi. U zemlju je ušlo relativno malo 'green field' investicija, dakle kapitala koji ne treba vraćati i koji se ne koristi za kupovinu već gradnju »iz temelja«, pa još uvijek imamo 300 tisuća nezaposlenih i paradoks da nezaposlenost pada, ali zaposlenost ne raste što ukazuje na tehničku »sječu« glava na burzi rada. Vanjski dug treba otplaćivati u devizama, uvoz se također podmiruje devizama, što sve skupa vrši pritisak na tečaj. Kuna je precijenjena jer je ne formira tržište, a održava se prodajom poduzeća i turizmom. Devalvacija bi dobro došla izvoznicima, ali ne i građanima kojima bi se automatski povećale rate kredita u kunama.

Tako dolazi do pat pozicije, a potpredsjednik Vlade Slavko Linić građanima još sugerira novo zaduživanje, iako će približavanje Europskoj uniji sigurno zahtijevati i određenu prilagodbu tečaja. Ne bude li gospodarstvo bilo dovoljno jako, ulaskom u EMU i uvođenjem eura sve će poskupjeti. Dugoročno, naravno, nitko ne dvoji da se radi o pozitivnim koracima.

U jednoj od rijetkih gospodarstvu posvećenih emisija na nacionalnoj televiziji, HDZ-ov »vođa« Ivo Sanader pokazao je ne baš zavidno poznavanje gospodarskih pojmova, nazvavši ih »igrom riječima«. S objelodanjivanjem svog gospodarskog programa HDZ čeka jer se navodno boji da ga netko ne prepiše. Zna se tek da se zalaže za smanjenje nezaposlenosti i vanjskog duga, razvoj malog i srednjeg poduzetništva, smanjenje poreza i antikorupcijske mjere. Lijep popis želja, samo program ne čine ciljevi već mjere kako ih ostvariti. U žaru predizborne borbe HDZ kaže kako će smanjiti porez na dohodak i dobit na konto novih drukčijih nameta, te smanjiti vanjski dug vezama u inozemstvu. PDV navodno neće dirati, ali postoji mogućnost da ga smanje u turizmu. Ovako ambiciozna obećanja struka smatra neizvedivima iz pukog razloga što je hrvatski proračun već gotovo u potpunosti determiniran otplatama vanjskog i unutarnjeg duga, i to ne samo za iduću, već i za nekoliko budućih godina pa je manevarski prostor za originalna rješenja vrlo mali. To naravno vrijedi za sve opcije.

Ni koalicija HSLS-DC još nema ništa konkretno ponuditi. Najveći »trn u oku« im je struktura BDP-a koju drže nerazvojnom jer se rast bazira na potrošnji i državnim investicijama, a zagovaraju određeni retro – intervencionizam. Desni liberali i Granićev udesno nagnuti centar neslužbeno kažu kako će, ni više ni manje nego, podignuti kamate kako se građani ne bi zaduživali i kako bi se smanjio potrošački mentalitet.

Očito da liberalizam u ekonomiji i politici nemaju ništa zajedničko – u ekonomiji se temelji na 'laissez faireu' ili nevidljivoj ruci tržišta, dok u politici označava – čvrstu ruku. I ova koalicija zalaže se za ono za što se zapravo svi zalažu: za zapošljavanje, izvoz, proizvodnju, smanjenje vanjskog duga, regionalni razvoj, učinkovitije pravosuđe. HSP je nešto originalniji jer otvoreno obećava promjenu politike prema Haagu. Što to implicira ne treba posebno objašnjavati pa tko voli, nek' izvoli. Đapićeva stranka zalaže se i za redistribuciju kapitala iz monopolom zaštićenih državnih poduzeća te sanaciju sela.

To bi značilo da ćemo za četiri godine imati »svega« 150 tisuća građana koji traže posao, za razliku od sadašnjih 300 tisuća. SDP se zalaže za borbu protiv korupcije, želi reformirati državnu upravu, te nastaviti reforme, poput onih pravosuđa i obrane, no vanjski dug ne drže problemom jer ga je bitno moći otplaćivati. HNS-ov ministar u Vladi Radimir Čačić već je obećao bruto domaći proizvod od 6,5 posto, a nije odolio niti brojčanom izražavanju kad su u pitanju zaposleni, što je u biti dobro, kad bi još netko u to vjerovao. Bio je ipak nešto skromniji od Račana. Nezaposlenost će, ako HNS dobije izbore, biti smanjena za 40 posto i do 2008. godine na burzi će biti 180 tisuća nezaposlenih umjesto sadašnjih 300 tisuća, kazao je Čačić.

Što je desno, a što lijevo ne zabrinjava i Tomčića koji je rekao da je za HSS moguća postizborna koalicija s SDP-om, kao i s HDZ-om. Tomčić za sada uživa u premoći da on odlučuje predstojeće izbore, a tu idealima nema mjesta. Inzistirajući na gospodarskom pojasu, možda dobiva glasove ribara, ali svejedno se stiče dojam da je javnosti nešto jako važno ipak prešućeno. Za HSS su ključne veće stope rasta, zaposlenost i znanje.

– Hrvatsko gospodarstvo opterećeno je s pet gorućih problema. Prvi je nezaposlenost, u okviru koje se događa paradoks, da iako ona pada, zaposlenost ne raste. Drugi ključan problem je nekonkurentnost domaće privrede zbog čega izvoz ni blizu ne pokriva uvoz, vanjsko-trgovinski deficit je visok, što izravno utječe na treći veliki problem – zaduženost. Svemu tome treba dodati i nefunkcioniranje pravnog sustava te potpunu odsutnost regionalnog razvoja. Žalosno je što niti jedna politička opcija još nije ni pokušala putem programa ponuditi neka rješenja, no možda nas netko još uvijek ugodno iznenadi, prokomentirao je predizbornu ekonomiju nezavisni ekonomski analitičar dr. Dražen Kalogjera. Jednostrano proglašenje ribolovno-ekološkog pojasa dr. Kalogjera drži izazivanjem međunarodne zajednice u koju, ako želimo ući, moramo poštivati barem osnovni postulat, načelo, na kojem je sazdana, a to je – konsensuz. U EU nas nitko ne tjera, ali Europa, kao prva supranacionalna zajednica u povijesti koja je nastala demokratskim putem, naprosto ne može prihvatiti samovolju, ni jednostrano donošenje odluka. To je prije svega političko pitanje jer nikada u povijesti male nacije nisu imale ovakvu šansu za prosperitet kao sada u Europskoj uniji. Kritike na račun EU da mali narodi u njoj nisu jednako ravnopravni kao veliki, ne stoje u institucionalnom smislu. Institucionalno svi su jednaki, što je prilika prema kojoj se Hrvatska mora postaviti odgovorno, zaključuje dr. Kalogjera.

Račan sve otvorenije proziva HDZ kao stranku koja nas ne može uvesti u EU. U nedavnom intervjuu rekao je da se boji da se Sanader za EU zalaže tek deklarativno te da bi promijenio ploču da dođe na vlast. Damir Kajin iz IDS-a, koji je SDP-ov koalicijski partner u 8. izbornoj jedinici, još je radikalniji i pita se, kako bi se na međunarodni položaj Hrvatske odrazilo da HDZ dobije izbore pa da iz Haaga stignu nove optužnice na adresu visokopozicioniranih ljudi u stranci koja vodi državu. Unija je tako SDP-ova predizborna poluga, a toj stranci odgovaraju interpretacije da EU i Haški sud, prije no nam zatvore ili otvore vrata, čekaju da vide kome će hrvatski građani dati glas. Za ulaz u EU izbori navodno imaju veću težinu i od »slučaja Gotovina«. No, ni Sanader ne ostaje dužan. Račanu u svom stilu poručuje kako ni on neće Hrvatsku uvesti u Uniju pa se birači imaju pravo zabrinuti – hoće li nas itko uvesti u EU, koja SDP-u i HDZ-u trenutno služi kao »ping-pong« loptica.