To je dojam koji se stekao nakon razgovora s nekoliko europskih diplomata koji rade na dosjeu Zapadnog Balkana i Hrvatske, a koji, zbog pravila unutar svojih institucija ne mogu nastupati javno. Pritisak će se ponajprije odnositi na hapšenje i transfer generala Gotovine, i ostalih za kojima će se tek podići optužnice. Prva razina pritiska bit će zaustavljanje ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju.

Odmah nakon luksemburškog nastupa Carle del Ponte, nizozemski ministar vanjskih poslova Jaap de Hoop Scheffer rekao je da njegova zemlja, koja je hrvatski Sporazum ratificirala, ali o tome nije notificirala, dakle službno obavijestila Vijeće ministara, nema nikakva razloga nastaviti s procedurom u korist Hrvatske. Prema britanskim kolegama, isto to rekao je i ministar Jack Straw britanskim medijima. Prema našim sugovornicima, rezultat može biti ambivalentan aviz Komisije, dakle niti pozitivan, niti negativan, nego takav da se Hrvatsku "stavi na čekanje".

Ako drugi pokazatelji budu dobri, a suradnja s Haagom manjkava, odnosno takva da neće zadovoljiti Tribunal, to će se odraziti i u avizu. A, ako aviz bude nejasan, višeznačan, onda će one članice koje inzistiraju na suradnji s Tribunalom, spriječiti kandidaturu Hrvatske. Druga je mogućnost da joj čak i dopuste kandidaturu, ali joj ne otvore pregovore o članstvu. Tako, u tom zrakopraznom prostoru, ne uhapsi li se Gotovina i ostali, za kojima će optužnice stići, Hrvatska može ostati koliko god treba - možda dočekate i Bosnu i Hercegovinu, pa zajedno uđete u Uniju, rekao nam je jedan od europskih diplomata. Inače, ovdje se na žalost smatra da je Bosna općenito najteži slučaj sa Zapadnog Balkana što se tiče šanse za članstvo u EU.

Izvještaj Carle del Ponte Vijeću sigurnosti naši sugovornici smatraju vrlo negativnim za Hrvatsku. "Ne može biti teže", rekli su i bili iznenađeni da je u Hrvatskoj izvještaj mogao biti protumačen u drukčijem, vedrijem tonu. Posebno negativnim drže dio izvještaja u kojem stoji da je Tužiteljstvo Tribunala mjesec dana prije objavljivanja optužnice, obavijestilo Vladu da namjerava uhapsiti Gotovinu, a Vlada da je dopustila da informacija procuri i optuženi pobjegne. Taj detalj uglavnom nije bio poznat u širim međunarodnim krugovoma, recimo među dopisnicima europskih medija iz Bruxellesa koji inače prate Zapadni Balkan. Među stručnjacima to je dio koji je najgore odjeknuo.

Međutim, i drugi dijelovi izvještaja Vijeća sigurnosti i ministrima vanjskih poslova EU-a, takvi su da izazivaju iritaciju u Bruxellesu, a pogotovo onaj u kojem stoji da Hrvatska surađuje samo kad je pod pritiskom, kolokvijalno rečeno, kad je se ucijeni. Na našu primjedbu da to nije nužno loše, jer to znači da zemlja ipak, suočena s dva izbora, bira bolji i ipak kreće naprijed, sugovornici su podsjetili da je Europska unija "zajedništvo vrijednosti". Nitko neće prihvatiti da otpočne pregovore o članstvu sa zemljom koja se dvoumi da isporuči optužene za ratne zločine koja taj problem još sa sobom nije riješila, rekao je jedan sugovornik.

Uglavnom svi misle da Račan nije lagao kad je rekao da ne zna gdje je Gotovina, ali to ih ne impresionira. "Hrvatska se mora posve jasno, bez traga sumnje i ambivalencije, postaviti prema suradnji s Haagom, i ta suradnja mora biti potpuna. Ne dolaze u obzir nikakve drukčije pravne interpretacije suradnje, nikakvi izgovori - EU očekuje totalnu suradnju. Kako to ne možete shvatiti?" Na naše pitanje je li u procesu proširenja Unije bilo ovako teških problema kao što je suradnja Hrvatske s Tribunalom, odgovoreno je niječno. Bilo je više bilateralnih problema, ali nijedan da bi Unija kao kolektiv nešto zahtijevala, a zemlja se izvlačila.