Haaški sud objavio je iskaz lorda Davida Owena, koji će biti temelj negova svjedočenja 3. i 4. studenoga na suđenju bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. "Miloševića sam upoznao 28. rujna 1992., nakon što je on otrgnuo i stavio pod kontrolu srpske vojske velike prostore bivše Jugoslavije, koje je međunarodna zajednica u to vrijeme smatrala teritorijima nezavisnih država Hrvatske i BiH", piše lord Owen. Miloševićevu političku strategiju "90-ih Owen opisuje kao napore da bude "zadržana naklonost nacionalista u Srbiji tako što neće pretjerano sprečavati bosanske Srbe u njihovim akcijama, istodobno pokušavajući biti mirotvorac, dok neprimjetno priprema način da s predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom napravi kompromis u Hrvatskoj", napisao je Owen.

"Vjerujem da ih je Tuđman kupio gorivom koje više nisu mogli dobivati iz Srbije", napisao je Owen. "Milošević je bio nemoćan bilo što učiniti osim premještanjem trupa pokazati da će zaštititi istočnu Slavoniju". Owen konstatira da je Vijeće sigurnosti UN-a kritiziralo Hrvatsku zbog tog napada, ali da nije bilo spremnosti da ona bude kažnjena i sankcijama, jer su SAD i Njemačka u to vrijeme već otvoreno podržavali vlast u Zagrebu.

Owen napominje da je Miloševićevo gledište bilo kako je, radi osvajanja dobrih pozicija za Srbe u Bosni, nužno da Srbi u Hrvatskoj odustanu od zahtjeva za samostalnošću te se zauzimao za dogovor s Hrvatskom. Međutim, Milošević se već bio razišao s Milanom Babićem, a "izgubio je i svog vjernog sljedbenika Borislava Mikelića, a s njim i najbolju i jedinu šansu da postigne dogovor s Hrvatskom", zaključuje Owen. Poslije pada Knina, Owen je razgovarao s Miloševićem i osjetio da se on priprema Martiću, "koji mu se smučio", ponuditi "konopac da se sam objesi". "Počeo je pričati da će se, iako su Hrvati uzeli Knin, borbe nastaviti u brdima i šumama te kako je prihvatio da je pad Krajine neizbježan", istaknuo je Owen.

Britanski diplomat lord David Owen bio je supredsjedatelj Mirovne konferencije za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995. godine. S američkim diplomatom Cyrusom Vanceom i Norvežaninom Thorvaldom Stoltenbergom bio je autor više mirovnih planova, od kojih ni jedan nije prihvaćen. Najpoznatiji je Vance-Owenov plan za BiH, koji je predviđao da se u BiH formira deset pokrajina, od kojih bi četiri imale bošnjačku većinu, a po tri bi bile s hrvatskom i srpskom većinom, koji je nakon nekoliko izmjena propao.