Ako je Nixonovu vlast svojedobno uništilo "duboko grlo", tj. informator iz vladinih redova, hrvatsku vlast, budući da su umjesto informacija počela curiti tek nagađanja, u paniku bacaju zviždanja "uskih grla" koja raspaljuju imaginaciju Carle del Ponte. Savjetnik predsjednika Mesića Ivica Maštruko kazao mi je da niti jedna teza o Mesićevu razgovoru s Carlom del Ponte, kako su "doznali" neki mediji, nije točna. Nisam ga pitao što je govorila s Mesićem ili Račanom jer se to moglo lako vidjeti iz onoga što je rekla u New Yorku, a ono o čemu je razgovarala u New Yorku moglo se pak čuti u Luxembourgu. Zbog toga se nekima čini da ona svaki put govori drukčije.

Što se događa? Račan tvrdi da ne zna je li Gotovina u Hrvatskoj, a Mesić da zna da nije, i to sve preko istih obavještajnih službi. Strane službe, poglavito američka, tvrde da se Gotovina ipak skriva u Hrvatskoj. Hrvatske su službe odgovorne i ako znaju i ako ne znaju gdje je Gotovina. Međutim, ako je CIA ljuto dvostranački podijeljena, hrvatske tajne službe su još uvijek bez ostatka stranačke, a ne državne. U njima je izvršena tek pseudodepolitizacija koja je omogućila nastavak diletantizacije i deprofesionalizacije ovog, što je paradoksalno ali istinito, sve transparentnijeg posla, jer u demokraciji sigurnosne službe ne smiju imati tako otvorene ruke kao u totalitarizmu.

Jedan od najvećih neuspjeha ove Vlade upravo je njezina odlučnost da ne ide u reforme državne uprave i državnih tijela. O tome je na nedavnom pred-predizbornom skupu u Rijeci progovorio i sam Račan, kazavši da bi funkcioniranje pravne države, koja nije progonila odgovorne za pljačku stoljeća, zapravo odmoglo makroekonomskoj stabilnosti jer bi izvanredna situacija rezultirala izvanrednim mjerama. Infrastruktura vladavine prava ostala je na žalost ista, ali se njome nije moglo upravljati u korist demokracije onako kako je to u korist nedemokracije prakticirao Franjo Tuđman.

Možda i zato Carla del Ponte lobira protiv ove vlasti jer zna da je HDZ bio efikasniji u izručivanju osumnjičenika Haagu. Sve bi bilo drukčije i mnogo stabilnije da je koalicijska vlast hrabro ušla u reformu struktura grijeha, jer bi sve haaške dubioze već bile iza nje, a tajne bi hrvatske službe znale više od inozemnih što se događa na domaćem terenu. Međutim, pokazalo se da je u politici tajming bio presudna stvar i u odnosu bivše vlasti prema ratnom zločinu, čiji računi ovoj sadašnjoj stižu na naplatu, a ova ih nastoji isporučiti sljedećoj, pa prije reda raspisuje izbore.

Anđelko Milardović je u biblioteci Dokumenti svojeg Centra za politološka istraživanja izdao knjigu "Zadnja pošta - Den Haag" u kojoj su posloženi svi papiri o Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Tu su i optužnice protiv Ante Gotovine iz kojih se vidi da se toga generala tereti i zbog političke nepismenosti i ignoriranja pravne budućnosti. Kako to da pod njegovom komandom nije zarobljen niti jedan tenk, a zapaljeno je toliko kuća? Zašto nije ništa poduzimao iako je i de jure i de facto imao svu vlast u svojem sektoru u Oluji, ne hajući za upozorenja predstavnika međunarodnih organizacija — eto kamo vodi podcjenjivanje tajminga — koje su se nalazile na terenu i svakodnevno ga, kao i svjetsku javnost, obavještavale o likvidaciji građana srpske nacionalnosti i ostalim radnjama koje se kose s međunarodnim ratnim konvencijama?

Njegov se zločin sastoji u onome što nije učinio! A morao je kao zapovjednik učiniti: uhapsiti one koji su činili ratne zločine. Međutim, on to nije mogao ako je cilj te operacije bilo odstranjivanje srpskog "remetilačkog faktora", u čemu je glavnu riječ prilikom planiranja imao Franjo Tuđman, koji je i postavio Antu Gotovinu zapovjednikom Zbornog područja Splita od 1992. do 1996. godine. Drugim riječima, međunarodna zajednica zbog egzodusa 150.000 Srba zahtijeva da netko i odgovara za taj projekt. Budući da je Tuđman umro, sve je spalo na generala Antu Gotovinu. I odgovornost za etničko čišćenje i ulazak u EU! Ono što Haag od njega traži jest da kaže tko su bile osobe koje mu nisu dopuštale da se do kraja ponaša kao časnik. Hoće li se, pitanje je, Gotovina žrtvovati za Hrvatsku ili će Hrvatsku žrtvovati za sebe?