»Ne želimo da zadnji dani Sabora prođu u slavlju i veselju. Još radimo i narod očekuje da odradimo svoj posao do kraja«, već je na početku oproštajne sjednice rekao HSP-ovac Tonči Tadić zatraživši da se parlamentu obrati ministar pomorstva, prometa i veza i pojasni tajno dodjeljivanje koncesije za drugu fiksnu mrežu. Iako Tadićeva želja nije uslišena, Sabor je zadnji dan potrošio na izglasavanje u posljednji tren raspravljenih zakona i prijedloga odluka.

Iako je Joško Kontić dan prije optimistički najavljivao da bi se »najbolji događaj u parlamentu mogao dogoditi u petak«, HSLS-ov pola godine star zahtjev za interpelacijom iznjedrio je većinom glasova samo uopćen zaključak. Kojim se Vlada obvezuje da svim bivšim ili sadašnjim pripadnicima vojnih i redarstvenih snaga koje je Haag osumnjičio i njihovim odvjetnicima osigura pravnu pomoć i pristup dokumentima potrebnim za obranu. To se posebno odnosi na dokumente koji su već dostavljeni tužiteljstvu Haaškog suda. Zanimljivo je da su za HSLS-ov prijedlog zaključka uz oporbu glasali i svi HSS-ovci i dio LS-a, a SDP-ovci i dio Libre bili su suzdržani. Pritom je odbijen HB-ov prijedlog da Vlada povuče raspisanu nagradu za odbjeglim generalom.

I kad se već mislilo da će zadnji radni dan proći bez dosadašnjih, gotovo svakodnevnih zastupničkih prepucavanja i za hrvatski parlament uobičajenog grubog repliciranja, na dnevni je red došlo imenovanje članova Programskog vijeća HRT-a. I onda je Sabor, iako nakratko, ponovno bio onakav kakav, nažalost, poznajemo. Pobrinuo se za to najviše Ljubo Ćesić Rojs, ali i drugi mu kolege, isključujući mikrofon njima valjda »nepoćudnim« govornicima. Bujica međusobnih optužbi pljuštala je sabornicom, kao nešto kasnije i međusobnih isprika zastupnika u raspravi o odluci o raspuštanju Sabora.

Pjenušac koji je u petak potekao hrvatskim parlamentom i službeno je označio kraj ovoga saziva. Koji bi, barem što se demonstrirane kulture dijaloga tiče, što prije trebalo zaboraviti.