Poslije tisuću i nešto odrađenih točki dnevnog reda, 623 izglasana zakona te stotine drugih odluka, četvrti višestranački saziv Hrvatskog sabora samoraspustio se i time omogućio raspisivanje novih izbora. Volja većine je takva da se jedva čeka novo miješanje izbornih karata, a raspoloženje glavnih igrača vladajućih i opozicijskih stranaka takvo da sebe opet vide na vlasti. Jer, zapravo, osim Ante Đapića i njegovih pravaša, svi ostali su više ili manje vremena u posljednjih dvanaest godina proveli na vlasti, pa kako god izbori završili na nju će se i vratiti.

Na kraju su se gotovo svi zastupnici rastali u »ljubavi i slozi«. Na sve strane su pljuštale i međusobne isprike, da je čak i predsjednik Sabora Zlatko Tomčić našao za shodno primijetiti da je »sjednica puna dobra ozračja«, žaleći što toga nije bilo do sada. A nije ga je bilo ne samo zato što je bilo verbalnih ispada i »bliskih tjelesnih susreta«, čega povremeno ima i u drugim parlamentima po svijetu, pa i u uzor demokratskim zemljama, nego stoga što je glavnina ključnih političkih sukoba bila uzrokovana nerazumijevanjem i politike i političkog, odnosno nesposobnošću pojedinih stranaka i zastupnika da odvoje politiku od prava.

Bilo je to za vidjeti prilikom nedavne rasprave o proširenju hrvatske jurisdikcije na Jadranu, u raspravama o Europskoj uniji, a posebno tada kada se govorilo o suradnji s Haškim sudom. Tako je, nažalost, i završilo. Na jučerašnjoj posljednjoj sjednici ovog parlamentarnog saziva, »punoj dobrog ozračja«, donesen je zaključak kojim se Vlada obvezuje da svim pripadnicima vojnih i redarstvenih snaga koji su osumnjičeni ili optuženi pred Haškim sudom osigura svu pravnu pomoć i dokumentaciju nužnu za pripremu obrane.

Zalud je upozoravano da već postoji zakonska podloga prema kojoj je Vlada dužna pomagati optuženicima pred Haškim sudom. Zalud se tvrdilo da branitelji generala Gotovine, radi čije je obrane HSLS u stvari i predložio zaključak, nemaju službeni status i davati njima dokumente značilo bi povredu postupka. Zalud je ponavljano da, kada je optužnica već podignuta, ništa ne može promijeniti status generala Gotovine dok se ovaj ne pojavi u Haagu. Ne, treba i dalje politikantski zbunjivati svoju i međunarodnu javnost, stvarati novi slučaj i nove tenzije s Haškim tribunalom, pa što košta da košta.

Sabor je sada raspušten, pa neka se Vlada češe. Neka sada kraj svog mandata, čekajući nove izbore i novu vladajuću koaliciju, umjesto na upravljanje državom troši na traženje čarobne formule kako ispoštovati saborski zaključak a pritom ne zategnuti odnose s Haškim sudom i dovesti Hrvatsku u situaciju da se ponovno pravda pred međunarodnom zajednicom. I onda će oporbeni čelnici ponovno govoriti kako bi Europska unija da nije generala Gotovine ili gospodarske zone na Jadranu našla neki drugi slučaj da uspori hrvatsko približavanje EU. Ne treba EU to raditi, naši su političari dovoljno »vješti« u tome.

Zato je ostavka Gorana Granića na mjesto predsjednika Savjeta za suradnju s Međunarodnim sudom i međunarodnim kaznenim sudovima praktički vapaj očajnika. Postupio je odgovorno i moralno, svjestan da je to što je zatražio Sabor suprotno onome na što su se hrvatske vlasti obvezale u suradnji s Haškim tribunalom. Time mu kao potpredsjedniku Vlade, koja je ostala na udaru nakon što su zastupnici oprali ruke, neće biti nimalo lakše. Ali je bar cijeloj hrvatskoj javnosti obznanio da ipak postoji granica između političke samovolje i odgovornosti.