Šef države Stipe Mesić raspisao je parlamentarne izbore za 23. studenoga 2003. Jer su to "oni tražili", jer je predizborna euforija već posve eskalirala, a koalicijske napetosti, podgrijane neutaživim apetitima i pretencioznim izbornim očekivanjima opozicijskih i vladajućih, dosegle točku iracionalnog vrenja na kojoj se tope i zadnji ostaci političkog partnerstva, prelijevajući se u oporo, bespoštedno rivalstvo. O datumu novog izbornog "naguravanja" u saborske klupe odlučilo se u Banskim dvorima, a Pantovčaku je preostalo tek da mahne zastavicom za start utrke, neregularno već započete puno prije. Predsjednik je pozvao građane da iziđu na izbore, sugestivno im poručujući da svojim glasovima izravno utječu na razvitak Hrvatske te tako određuju i vlastitu budućnost. Stranke je pozvao na fer i pošteno natjecanje. Nisu ga čule. Od zaglušne predizborne buke, kojom dominiraju stari, neinventivni tonovi i nove, primitivne frankenštajnske aluzije… Ma koliko opravdan Mesićev poziv hrvatskim građanima da konzumiraju bez ostatka svoje biračko pravo, on besumnje sadrži i neke druge konotacije. Naime, apstinenti su "elementarna nepogoda" koja urušava izglede Račanove koalicije za još jedan mandat. A Predsjednik, ma koliko hinio promatračku neutralnost, kao HNS-ovac "zamrznutog" članstva implicite "druka" za drugu rundu vlasti na zalazu. Premda nije ostao nezamijećen ni Mesićev napor da u susret sve neizvjesnijih izbora relativizira svoje početne, eksplicitne stavove glede najosjetljivijih državnih pitanja, u red kojih svakako spada "slučaj Gotovina". Od deklariranog legalista, koji drži da se nevinost može dokazivati jedino pred sudom, prometnuo se u inficiranog zagovornika privilegiranog statusa haaškog optuženika kojemu osobno jamči da, posjeti li ga na Pantovčaku, neće biti uhićen, te prejudicira sudsku odluku javnim stavom da se u slučaju predaje Gotovina mora braniti sa slobode. Priprema li se Mesić na taj način i za bezbolniju kohabitaciju u slučaju pobjede HDZ-a? Je li podlegao atmosferi koja naveliko puni jedra Sanaderove rekonvalescentne družine?

Ovog je trenutka svakako manje interesantno je li tomu podlegao Mesić negoli Račan. A doima se da Račan jest. Prvi hrvatski SDP-ovac ulazi u izbore uhvaćen "na krivoj nozi", čini se posve demoraliziran, neuvjerljiv i unaprijed tronut mogućnošću poraza. I ma koliko stvar predizborne retorike, tvrdnja "ambicioznog smušenjaka" Mate Granića da Račan već i izgleda kao gubitnik, nije bez neke. Njegov je osmijeh kisel, pogled ponešto izgubljen, bore su mu dublje i izdajnički odaju njegovu zabrinutost, nastup nesiguran, a retorika pokajnika koji se posipa pepelom priznajući grijeh ( svojih) struktura posve nemotivirajuća. Iz tabora SDP-a ovih su dana javno optužili HRT da ih šikanira, da ignorira njihove, a preferira HDZ-ove predizborne skupove. Takav diletantizam u kampanji nerazmjeran je pretenzijama. Od političara se ne očekuje da, kada traže potporu i povjerenje za novo četverogodište, rezimiraju svoje neuspjehe. Narod želi samouvjerene, karizmatske lidere, odrješite i sigurne. I koliko god gnjevan bio zbog lažnih obećanja, bez njih ne može, jer je ugodnija i iluzija o boljem životu nego hladno, racionalno prizemljenje kojim se nudi trnje umjesto zvijezda. S tog je polazišta žestoko u kampanju zagazio Ivo Sanader, posve ignorirajući težak teret HDZ-ove prošlosti, računajući na "kratku pamet" i oprost birača kojima je trenutačno svježije razočaranje koalicijom negoli sjećanje na grijehe HDZ-a. Bez imalo kompleksa, poput najvećeg pravednika, Sanader juriša k cilju ne osvrćući se za sobom, kipi od optimizma i vehementno se pjeni od izlizanih kritika rasklimanog koalicijskog zdruga, ne berući brigu zbog prljave kampanje.

Pobijedi li HDZ na ovim izborima, a čemu analitičari i ispitivanja javnog mišljenja daju velike izglede, bit će najveći dužnici upravo Račanu i njegovoj egocentričnoj družbi koja je pojela samu sebe. Jer nije Sanader u tolikoj mjeri uspio očistiti i profilirati HDZ, još manje zavesti red u stranci, pa će, kako tvrde, znati i u državi, koliko se koalicija uspjela iskompromitirati. Prvenstveno neučinkovitošću, oportunizmom, kompromiserstvom i bijegom od najbolnijih problema. Recimo, "krivdama" pretvorbe i privatizacije, koje nisu ispravljene nego nastavljene, pa sad Sanader (kakvog li cinizma!?) poručuje Račanu da ne dira u "Slobodnu Dalmaciju" koju je upravo HDZ-ova nomenklatura posve devastirala i "opelješila".