Status quo ili korak unazad – tako analitičari skiciraju perspektive Hrvatske u vezi s ishodom netom raspisanih izbora. Korak prema naprijed – ni u jednoj se varijanti ne uračunava. Izbori su redovito skopčani s nekim nadama. Tako je dosad bivalo i u Hrvatskoj – na trećesiječanjskim se, primjerice, masovno vjerovalo u »novi početak«. Ovoga puta nada je isključena. Ne očekuje se da će na čelo Hrvatske doći ekipa koja bi zemlji garantirala boljitak. Apatija se naciji popela do grla – istraživanja pokazuju da čak i oni koji svakako izlaze na izbore, nikako ne vide mogućnost promjene. »Najneizvjesniji izbori« u tom su pogledu sasvim izvjesni.

U narednih pet tjedana stranke sadašnje vlasti morale bi za pobjedu napraviti mnogo više od opozicije. HDZ mora samo zadržati postojeću prednost. U njegovim se redovima već osjeća pobjednički trijumfalizam. Šeksovi su se raspojasali, pljuju i bljuju, pa od Sanaderova demokratskog odijelca do izbora ništa neće ostati. Bilo je za pretpostaviti da će u svome jurišu na vlast HDZ prakticirati doziranu žestinu. Naime, stvaranje prežestoke situacije moglo bi mu se vratiti poput bumeranga. Radikalizacija stavova prema strankama sadašnje vlasti mogla bi proizvesti sindrom »što je više kleveta i laži« te pokrenuti njene nekadašnje, sada u velikoj mjeri demotivirane glasače.

Za ishod izbora ključna zbivanja – događat će se na strani vladajuće koalicije. Njen će izborni skor najizravnije odrediti prvo, odaziv SDP-ovih birača te drugo, ponašanje Račanova dosad prvog partnera, Hrvatske seljačke stranke. Premijer je ovih dana sam priznao da mu sudbinu kroje razočarani. Iako se pohvalio da su građani njegov tajni adut, otvorenim je ostavio pitanje hoće li SDP uspjeti vratiti svoje, učincima vlasti nezadovoljne glasače. U tom pogledu, bez obzira kako vodio predizbornu promidžbu, Račan više ne može mnogo promijeniti. Na odaziv njegova biračkog tijela presudnije bi mogla utjecati HDZ-ova kampanja. Krenu li udarati ispod pojasa, primitivno, psovački i pljuvački, pokrenut će kontru i na strani SDP-a dovesti do novog okupljanja.

Druga je nepoznanica ponašanje HSS-a, stranke koja u posljednje vrijeme nikako ne pomaže, nego, dapače, odmaže koaliciji čiji je član. Tomčićevi će politički kulaci na izbore samostalno, ali indikativno je da se ni na koji način ne žele odrediti, još manje obavezati prema sadašnjim partnerima. Sve mogućnosti drže otvorene – do okončanja izbora ni u naznaci neće reći jesu li skloniji desnom ili lijevom paktu. Takvo držanje bagateliziranje je sadašnjih saveznika i na njihovoj strani stvara gubitničko ozračje.

Za opstanak koalicije još su razorniji politički potezi koje je HSS u posljednje vrijeme povlačio. Ta se stranka i dosad ponašala krajnje proračunato, bez pardona je osvajala povlastice za sebe i slojeve čijim se političkim zastupnikom predstavlja. U dugo očekivani i po vjerodostojnost ukupne političke klase važni zakon o sukobu interesa ugradila je opstrukciju i rupu, taman da se Tomčić sa svojim biznisom može provući. S približavanjem izbora, Seljaci su sve žešće udarali u populističke žice: ulagujući se Crkvi isposlovali su zakonsku zabranu rada trgovina nedjeljom, u nevrijeme su inzistirali na proglašenju gospodarskog pojasa na Jadranu, u Saboru su podržali odluku kojom se Vlada tjera na kršenje zakona u odnosima s Haškim sudom... Po perspektive sadašnje vlasti takva je politika razornija od one koja dolazi iz opozicijskih, konkretno HDZ-ovih redova.