Kako se odvijaju pripreme za izbore ulogu bi u njima (kao da biramo miss) moglo imati čak i ogledalo! Najprije je politički i poslovno sve živahniji ex-predsjednik Sabora, Tomčić, poručio ministru Čačiću da se prije opetovanja priče o "sukobu interesa" pogleda u ogledalo. A potom je inače obazrivi, a u predizborno vrijeme i sve fotogeničniji Vladimir Šeks, savjetovao također obzirnom ministru Bancu da ne zagleda u zrcalo, jer bi mogao vidjeti Frankensteina. Hrvatska je već šarena od stranačkih izbornih plakata. Svi nešto nude, obećavaju, na nešto podsjećaju, upozoravaju, nekome podmeću. Stvara se napetost iščekivanja i neizvjesnosti, kao pred neku važnu utakmicu. Stranački se prvaci rastrčali na sve strane, zagrijavaju se i samo čekaju sučev zvižduk pa da krenu u napad. Usput se i prepucavaju i malo naguravaju sa suparnicima. Ili im pak, kao iskusni rutineri, nude "psihološku pomoć", pa im preporuče ogledalo. Do pobjede se očito ne bira načina. No, oni zbog kojih se političari spremaju, udešavaju, uljepšavaju, guraju, laktaju i ruže znaju i bez toga tko kako igra. Jer mahom su to stari igrači. Ipak, još se ne daju. Htjeli bi odigrati barem još jednu sezonu, odnosno mandat.

I u ovim je izborima otvorena sezona ruganja. No, sve je to zapravo: "rugala se sova sjenici". Na izborima političari "mute svoje vode, da bi one izgledale dublje". Pa dakako i u ovim. Kao suvremeni "ribari ljudskih duša", političari bacaju pred nas sve svoje predizborne mamce. Oni koji su ih zagrizli sigurno znaju i zbog čega su to učinili. Jedno je mnoštvo takvih već okupljeno ispred plakata SDP-a. Oni su suglasni s prpošnim usklikom ministrice Ingrid Antičević-Marinović: "Mi imamo pravo tražiti još jedan mandat!" Drugo je mnoštvo sabrano oko HDZ-ova vodstva i njegova već trijumfalnog obećanja: "Uredit ćemo Hrvatsku!" Većina drugih, koje ne privlače ti suprotni polovi, u stvari će odlučiti izbore. Zato će upravo njima uskoro biti i ponuđeni najprivlačniji mamci.

Hrvatska je politika paradoksalna. Iako često netransparentna, sve je u njoj zapravo poznato. I stranke, i pojedinci. Novih lica nema. Izbori će, kao nijedni do sada, biti biranje između starog i poznatog. Jedini nepoznati faktor je biračka ćud. Ako je i ona? Jer dvoji su dosadašnji izbori pokazali da se biračka volja ponaša kao njihalo, tj. ide iz krajnosti u krajnost. Da nije bilo toga niti bi na vlast došao HDZ, niti SDP. Upravo je ta činjenica danas jednima razlog za optimizam, a drugima za strahovanje. No, u zemlji iskrivljenih ogledala, gdje vlasnik sebe nikada ne vidi kako treba, moguće je da i činjenice postanu ćudljive.