Ministarstvo vanjskih poslova u svom »službenom demantiju« na naš članak o imenovanju Tatjane Kralj-Draganić za veleposlanicu u Grčkoj i njezinim stambenim prohtjevima otkrilo je, zapravo, nevjerojatnu i šokantnu činjenicu. Naime, dok je MVP dosad uvjeravao novinare da je Tatjana Kralj-Draganić 2001. godine imenovana za veleposlanicu u MVP-u na temelju starog pravilnika koji nije propisivao uvjet od devet godina službe u vanjskim poslovima (ali se podrazumijevalo da propisuje neke druge uvjete), sada MVP otkriva da za njezino imenovanje, osim odluke predsjednika Republike, nisu bili određeni nikakvi »dodatni uvjeti za postavljenje«!?!

Naravno da je diskrecijsko pravo predsjednika države u pravilnik iz 1997. godine uneseno kako bi Franjo Tuđman kao ondašnji gospodar cjelokupne »državne politike«, pa tako i vanjskih poslova, mogao postavljati islužene hadezeovce u veleposlanstva i konzulate diljem svijeta. Pritom je najmanji problem bio to što mnogi nisu pojma imali o diplomaciji, niti su govorili strane jezike, jer za provođenje Tuđmanove vanjske politike to i nije bilo bitno.

No, da će to isto činiti – dakle, postavljati veleposlanike u MVP-u koristeći se tuđmanovskim diskrecijskim pravom – predsjednik Mesić, na prijedlog ministra Picule, strašno je, šokantno i skandalozno! Da bude jasnije, kod veleposlanika u MVP-u nije riječ o ugovornim diplomatima, koji odlaze u neko veleposlanstvo u jednom mandatu, nakon čega njihov ugovor prestaje, nego o karijernim diplomatima, profesionalcima, koji bi trebali činiti okosnicu cijelog diplomatskog sustava i čija dužnost ne bi trebala imati veze s promjenom vlasti. Od Piculinog MVP-a i od predsjednika Republike zaista smo očekivali više. Što se tiče premještaja Tatjane Kralj-Draganić iz Državnog odvjetništva, činjenica je da je rješenje o njezinom premještaju iz te službe u MVP potpisano 17. rujna ove, a odluku o postavljenju za tajnicu MVP-a Vlada je donijela još u travnju 2000. godine. A hoće li njezina rješenja netko osporavati i što će odlučiti sud, tek treba vidjeti.

Lako je osporiti naše informacije (zbog zaštite naših izvora, objavili smo samo djelić priče) o stambenim prohtjevima nove veleposlanice pukim »odbijanjem svakog licitiranja luksuzom i rastrošnošću MVP-a«, uz objašnjenje da je sve obavljeno »sukladno standardima MVP-a«. Može biti, ali onda su standardi koji omogućavaju ulupati golemi iznos (više od 100 tisuća eura), samo zato što je jedan veleposlanik zamijenio drugoga, podjednako skandalozni. Kao da je dosadašnji veleposlanik bio beskućnik i kao da su u veleposlanstvu dosad radili bez stolova, ormara i stolica?! Uostalom, zašto MVP ne objavi cijeli trošak, jer javnost na to ima pravo.

A to što je u našem članku jedna Uprava za sigurnost nazvana Obavještajnom upravom zaista nije ključno, ali jest to što je MVP konačno – još prošli tjedan pojavila se u medijima prva informacija o prisluškivanju i pregledavanju elektronske pošte – demantirao takve informacije zabrinutih djelatnika MVP-a. Takvi su se i jučer u nekoliko navrata obraćali našem listu, nikako ne shvaćajući što će MVP-u njihove privatne e-mail adrese, kad već imaju službene, navodi u svom reagiranju Denis Romac.