Novi list: 23. 10. 2003.

Lajanje na Haag

Piše: Jelena Lovrić

Anti Gotovini isteklo je vrijeme za dogovor s Haškim sudom. Upućeni, naime, tako tumače odluku tužiteljice Del Ponte da optužnicu promijeni, de facto i proširi. Hrvatskoj u vezi s Gotovinom neće biti popuštanja. Račanova legendarna ekvilibristika u toj je stvari doživjela totalni fijasko. Plešući na haškoj oštrici vlast je uspjela dovesti u pitanje vitalne interese zemlje. Kao što je uklapanje u evropske integracije. Naravno, nije Hrvatska – kako se inače rado tvrdi – talac Ante Gotovine, nego je zarobljenik nesposobnosti političke vlasti da se s haškim problemom uhvati za rogove. Ukupna politička klasa u toj stvari u posljednje vrijeme pokazuje nevjerojatnu infantilnost i zapanjujuću dozu povijesne neodgovornosti.

Sabor se, paradnom brigom za interese odbjeglog generala, predizborno pokušava udvarati raširenom uvjerenju o »heroju a ne zločincu«. Na posljednjoj sjednici donio je odluku kojom Hrvatsku zapravo gura u konflikt sa zakonom i Haškim sudom. Činjenica da je hrvatski parlament masovno podržao suprotstavljanje inače zakonima uređenoj suradnji s Haagom, činjenica da su samo četiri glasa bila protiv, činjenica da zastupnici stranaka vladajuće koalicije, iako svjesni konzekvenci, nisu imali petlje glasati protiv nego su pobjegli u suzdržanost, činjenica da je za bacanje rukavice u lice Haškom sudu glasao i HSS, sve to emitira u svijet sliku zemlje koja se čvrsto, sve do najvišeg zakodavnog tijela, uvezala oko haškog optuženika.

Iako je riječ o predizbornom produciranju – u kojem se sitan stranački ćar plaća žrtvovanjem vitalnih državnih interesa – teško je očekivati da će se nakon izbora političari uozbiljiti. Račanova je vlast u četiri godine uporno opstruirala postupanje po haškim optužnicama. Sanader, kao mogući budući premijer, obećao je punu suradnju s Haškim sudom, ali što to konkretno znači – u HDZ-u objašnjavaju krajnje zamumuljeno. Njihove logičke vratolomije jedan je novinar definirao na sljedeći način: surađivat će ali neće! HDZ-ov potencijalni koalicijski partner, Dražen Budiša, čak nije ni dvosmislen. On je ovih dana javno objavio zamisao da se nova vlast haškim zahtjevima mora suprotstaviti »diskreditacijom Carle del Ponte«. Dakle, kako stvari stoje, Budiša bi na Haagu mogao razbiti i Sanaderovu koaliciju.

Međunarodni se položaj Hrvatske u vezi s haškim temama dodatno pogoršao otkako je predsjednik Republike odlučio nastupati kao Gotovinin odvjetnik. Pokušavajući pomiriti nepomirljivo – svoje zalaganje za legalizam i istodobno jatakovanje haškog optuženika – Mesić se definitivno zapleo i upropastio i svaka ga nova izjava vuče sve dublje. Tako je baš jučer, u jednom intervjuu objašnjavajući svoju preporuku da bi se Gotovina i Haški sud morali dogovoriti, rekao doslovce ovo: »Ako netko nekoga traži i ako se taj koga se traži želi pojaviti pred Sudom, onda je normalno da se s njim dogovori. Odnosno da mu se predloži gdje da se javi i kome da se javi.«. Slijedi zaključak: »Pa neće Gotovina sam sebi plaćati kartu za Haag!«. Iz izjave šefa države proizlazi da je jedini problem s Gotovinom u tome da general ne zna »gdje da se javi« ni tko će mu financirati avion do Haaga! Problem je – i to već pune dvije godine – u tome što je Gotovina u bijegu i pred Sudom se ne želi pojaviti.

Mesićevo nekadašnje stvarno zalaganje za punu suradnju s Haškim sudom međunarodna je zajednica Hrvatskoj dugo vremena uračunavala kao olakotnu okolnost. Sada ni ta slamčica više ne postoji.