ZAGREB – »Vukovar je imao nekoliko uloga, a jedna je, sigurno, bila da je poslužio da svijet vidi kakav je agresor. To sam govorio 1992. godine, a to kažem i sada. No, to ne znači da Tuđmana nije bilo briga za Vukovar. Upravo obrnuto, bilo ga je briga«, kazao nam je Mile Dedaković, ratni zapovjednik Vukovara, komentirajući svjedočenje Ante Markovića u Haagu na suđenju Miloševiću, vezano uz njegovu izjavu da su Vukovar i Dubrovnik, de facto, namjerno žrtvovani za priznanje Hrvatske.

»Ako je to istinito, onda je šokantno«, bio je kratak na početku Branko Borković, zapovjednik obrane Vukovara, komentirajući nam Markovićev iskaz. »Nemam razloga ne vjerovati Anti Markoviću, tim prije jer je i on osobno bio prisutan raketiranju Banskih dvora u listopadu 1991. godine. Ono što boli jest da danas, 13 godina nakon svega, mi iz obrane Vukovara nismo dobili ispriku od Vlade za sva ona sumnjičenja da smo sami bili krivi za pad grada. Po ovom svjedočenju vidimo da je, de facto, bilo drukčije«. Na kraju nam je Borković kazao da se ovim svjedočenjem ipak neće radikalno promijeniti slika rata, budući da se sve ovo znalo i ranije, »ali možda nikad nije bilo javno i jasno izrečeno«.

S druge strane, povjesničar Dušan Bilandžić pak misli da je Markovićevo svjedočenje autentično. »Kako vrijeme odmiče, distanca nam omogućuje da trezvenije i hladnije gledamo na stvari koje su se dogodile. Novi dokumenti, a upravo je svjedočenje Ante Markovića jedan takav novi dokument, bacaju i novo svjetlo na povijest. Polako se skidaju tajne, nestaju oni zamućeni slojevi prošlosti, i na kraju će se sigurno sve otkriti. Inače, Tuđman meni osobno, a bio sam u to vrijeme uz njega, nikada nije kazao da bi bombardiranje Vukovara ili Dubrovnika koristio za takve ciljeve, završio je Bilandžić.

– Svjedočenje Markovića je zanimljivo, ali se ne može cjelokupna slika o jednom ratu dobiti na temelju jednog detalja, jednog svjedočenja, jednog razgovora, uz tisuće razgovora koji su se vodili, kazao nam je Zdravko Tomac, komentirajući Markovićev iskaz da je Tuđman dijelio Bosnu i Hercegovinu. Da nam ilustrira konfuziju iz toga vremena, Tomac se prisjetio kako je ondašnji srbijanski premijer Zelenović pisao našem premijeru Greguriću zahtijevajući da Hrvati prekinu bombardirati Dubrovnik, jer da Dubrovnik pripada i srpskom kulturnom naslijeđu. »Želim reći da se tada svašta pokušavalo, pa je Milošević s ovakvim nevjerojatnim pričama išao čak i Gorbačovu«.

– Za Tuđmana je puno više optužujući stenogram Cirila Ribičiča koji je ovaj dao Haškom sudu, a u kojem stoji da je Tuđman još u jesen 1991. godine, dakle puno prije rata u BiH, na sastanku VONS-a govorio da se Bosna neće održati i da na to treba računati, nego ovo Markovićevo svjedočenje, kazao nam je Jurica Pavičić, danas novinar i pisac, a u to vrijeme vojnik na južnom hrvatskom bojištu i u BiH.

– Markovićevo svjedočenje nije donijelo ništa što već nismo znali. Ipak, što se dogovora tiče, u nekim ih je fazama sigurno bilo. Ali ljudi su ginuli, pa ne bih pristajao na famu, koja danas praktički vlada Hrvatskom, da je sve bio samo dogovor. Također, teško mi je povjerovati da bi neki državnik samo zarad medijskog efekta žrtvovao čitav jedan grad. Ali, kad se to već dogodilo, onda je sigurno sve pokušano da se to iskoristi«, mišljenja je Pavičić.