Novi list: 27. 10. 2003.

PROF. GORAN JURIŠIĆ, ZAGREB: TONOVI PREDIZBORNE KAMPANJE

Anto Đapić ne bi smio biti kandidat na izborima dok je pod optužbom za kazneno djelo

I dan-danas je na snazi službena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kojom se Anto Đapić tereti za zlouporabu položaja i poticanje na zlouporabu krivotvorenja magisterija.

Počela je predizborna kampanja, obećanja pljušte sve strane, i indikativno je da oporbene političke stranke nude stvaranje pravne države, dok koalicijske stranke, koje su na vlasti, tvrde kako je Hrvatska već pravna država, što posebno tvrdi predsjednik Republike Stjepan Mesić, a predsjednik Vlade Ivica Račan (SDP) tvrdi kako imamo demokraciju (Franjo Tuđman je svojedobno govorio kako imamo Hrvatsku). Međutim, HDZ nije stvorio pravnu državu za vrijeme autokratske ere predsjednika Tuđmana, niti se Ivo Sanader danas iskreno zalaže za stvaranje pravne države, jer bi u suprotnome inzistirao da Anto Đapić ne sudjeluje na predstojećim izborima za Hrvatski sabor 2003. godine, i to iz slijedećeg esencijalnog razloga:

I dan-danas je na snazi službena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kojom se Anto Đapić tereti za zlouporabu položaja i poticanje na zlouporabu krivotvorenja magisterija.

Ne postoji politička praksa u bilo kojoj demokratskoj i pravnoj državi, da na izbore izlazi kandidat, a posebno ne predsjednik jedne političke stranke, koji se nalazi pod optužbom Državnog odvjetništva za neko kazneno djelo. Politička pristojnost nalaže političarima na Zapadu da podnesu ostavku na položaj(e) ukoliko postoji indicija počinjenja nekog kaznenog djela, a kamoli ako postoje dokazi, kao u slučaju optuženog Ante Đapića, koji se šverca kroz izbore za Hrvatski sabor. I ne samo da se šverca nego javno predstavlja želju da postane budući ministar obrane Republike Hrvatske.

Zašto šute stranački čelnici?

Ako je Anto Đapić zlouporabio svoj položaj predsjednika formalno oporbenog HSP-a, postoji opravdana sumnja da bi pogotovo kao član izvršne vlasti zlouporabio svoj položaj.

Zašto o postojećoj aktualnoj optužnici, koja je u slučaju Đapića pravosnažna, šute politički čelnici stranaka poput Vesne Pusić (HNS), Ive Banca (LS), Zlatka Tomčića (HSS), Ivića Pašalića (HB) i drugi? Zašto o pravnosnažnoj optužnici u sudskom predmetu Đapić-Kandare za vrijeme predizborne kampanje šute novinari i glavni urednici medija? Potrebno je naglasiti da je općinski državni odvjetnik u Splitu, koji je podigao optužnicu protiv dosadašnjeg saborskog zastupnika Ante Đapića, nedavno misteriozno smijenjen sa dužnosti, a radi se o jednom državnom odvjetniku koji je podigao optužnice protiv još pet dosadašnjih saborskih zastupnika, i čelnika splitske policije. Također se radi o državnom odvjetniku koji je u velikoj mjeri suzbio zlouporabu droge na ulicama grada Splita. Interesantno je da sudac, koji vodi proces u predmetu “Đapić-Kandare, ne donosi sudsku presudu, iako ima zakonsko pravo i u neprisutnosti svih optuženih donijeti presudu. U međuvremenu Đapić trijumfalno vrti palčeve, čekajući predviđene izmjene Kaznenog zakona RH početkom slijedećeg saziva Hrvatskog sabora, kako bi pravni predmet krivotvorenja magisterija otišao u zastaru, a on kao ministar počeo braniti Republiku Hrvatsku.

Ovo je definitivni sumrak stvaranja pravne države Hrvatske, a krivnja za takvo jadno stanje nije na jednom sucu, jer se radi o povodu, dok uzrok leži u neiskrenoj politici i obećanjima u predizbornoj kampanji čelnika političkih stranaka, bez obzira na predznak, a uz iznimku predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., Dobroslava Parage, i ponekog usamljenog čelnika neke druge izvanparlamentarne stranke u Hrvatskoj.

Jaram se ne mijenja, nego se zbacuje

Otac domovine Ante Starčević je 1861. godine poručio Hrvatima da se “jaram ne mijenja, nego se zbacuje”, tako da se u slučaju suvremene političke arene Republike Hrvatske jaram odnosi na najodgovornije, HDZ i SDP te je potpuno jasno koga treba na demokratski način zbaciti s vlasti, dok je Anto Đapić mali satelit HDZ-a i SDP-a. Utješno je jedino da je do sada svaki satelit kad-tad-izgorio u stratosferi ili počeo, nakon isteka roka-trajanja, lutati bespućima svemira. Šteta leži jedino u izgubljenom vremenu od 30. travnja 1990. do danas u kojemu se današnjoj hrvatskoj mladeži mogla osigurati mirna i sigurna budućnost, a hrvatskim umirovljenicima dostojanstven život u zasluženoj mirovini.

Umjesto toga su SKJ, HDZ i SDP Hrvatskoj “nabili” cjelokupni dug od 21 milijarde US dolara, koje otplaćuju oni kojima je politička partitokracija na umjetan način medijskom blokadom i cenzurom nad demokratima ove zemlje oduzela vid i sluh da prepoznaju političku alternativu lošim vlastima i lošoj parlamentarnoj oporbi, reagira prof. Goran Jurišić iz Zagreba.