Jedino što je gore od podataka o visini prosječne mirovine, odnosno o broju umirovljenika koji su, prema redovnom mjesečnom izvještaju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, mjesec morali preživjeti s manje od 500, 1000 ili 1500 kuna, činjenica je da će standard novih umirovljenika, koji idu u mirovinu po sadašnjem Zakonu o mirovinskom osiguranju, još godinama biti samo gori. Reforma mirovinskog sustava i uspostava triju mirovinskih stupova - od kojih je jedan obavezan i odrazit će se na mirovine sada mlađih od 40 godina, a drugi dobrovoljan, pa će obuhvatiti one koji mogu uplaćivati u dobrovoljni mirovinski fond - idućih će desetak godina »proizvoditi« još niže mirovine.

To je posljedica gospodarskog stanja, odnosno činjenice da je velik dio osiguranika godinama bio prijavljen na minimalac, na koji su se plaćali doprinosi, ali i krajnje nepovoljne fomule za izračun najnižih mirovina s obzirom na godine staža (po kojoj bolje prolaze oni koji su radili manje od 30, nego oni sa 40 godina staža), niskih plaća, povećanja dobne granice za odlazak u mirovinu i proširenja obračunskog razdoblja koje se uzima u obzir kod izračuna mirovina (s najpovoljnijih 10 na 40 godina staža)... Tako smo, primjerice, nedavno razgovarali s umirovljenikom koji je za 41 godinu, četiri mjeseca i 22 dana staža, zbog niskog prosjeka plaća dobio rješenje na 1650 kuna najniže (zajamčene) mirovine. Sve su to mehanizmi pomoću kojih je vlast, zapravo, pokušala obuzdati rast troškova za isplatu mirovina, što se moralo učiniti, jer se iz doprinosa ne mogu podmiriti troškovi za njihovu isplatu. Niti ih proračun, koji već godinama vapi za smanjenjem troškova za socijalu, može dodatno financirati (iznimka su samo »povlaštene« mirovine, u koje nijedna vlada nije ozbiljnije taknula).

Dok ta pravila obuzdaju troškove, velik dio građana dovest će do ruba gladi. Ostane li se pri granici siromaštva od oko 15.500 kuna godišnje, na koliko je ona postavljena u istraživanju Svjetske banke iz 1998. godine (iako bi taj iznos trebalo uvećati barem za porast troškova života), oko 350.000 umirovljenika s primanjima nižim od 1300 kuna mjesečno sad je siromašno. Kad bismo se držali realnijih granica, broj siromašnih umirovljenika približio bi se i brojci od 500.000, jer ih je toliko u kolovozu primilo mirovinu nižu od 1500 kuna.

Budući da su izbori blizu, nitko ne očekuje velike pomake., a nitko ih ni ne nudi. No, vlast bi trebala skrbiti o tome da joj krajnji cinizam ipak nije dopušten: Kome, uostalom, treba da se u predizborno vrijeme čelnici institucija loptaju odgovorom na pitanje tko je kriv za kašnjenje mirovina (u listopadu su kasnile one, koje nose poštari) i tko mora tom kašnjenju stati na kraj?