Hrvatska je dosad skupo platila bijeg svog bivšega generala i njegovu tvrdoglavost / Platiti još i »dokumentacijom« iz izvora dojučerašnjeg neprijatelja Hrvatske bilo bi državnički neprihvatljivo, građanski besmisleno, a pravno - katastrofalno

ZAGREB, 27. listopada - U Haagu su u ponedjeljak šutjeli kao zaliveni. Ništa što se tiče proširene optužnice protiv Ante Gotovine u tim krugovima nema odjeka. Osim ako to nije izjava Vjesniku kako je »moguće da su u pravu izvori Republike Srpske u BiH koji su Sudu dostavili dokumentaciju o akcijama HVO-a, HV-a i Armije BiH na području Šipova, Mrkonjićgrada, Drvara, Bosanskog Grahova i Jajca«.

Je li Carla del Ponte u Banjoj Luci prije nekoliko dana, osim izravne kritike upućene vlasti Republike Srpske, pokupila i tamošnju dokumentaciju o Gotovinonoj ratnoj aktivnosti za »Oluje« na teritoriju druge države? Objavljeni detalji te dokumentacije ukazuju na činjenicu da su niži zapovjednici postrojbi HV-a dobili zadatak da u pripremi »Oluje« napadaju civile u zapadnom dijelu RS. Tada je ubijeno 150 civila i više od 270 zarobljenika iz redova postrojbi vojske RS.

Ako je ta dokumentacija autentična, tužiteljica nakon mnogih pokušaja ipak dolazi u posjed dokaza o hrvatskoj upletenosti u bosanske prilike 1995. godine. Ako ta dokumentacija čini temelj za optužbu protiv jednog vojnog zapovjednika koji sudjeluje u »Oluji«, onda se autentičnost prima zdravo za gotovo, pa i optužnica protiv Gotovine poprima sasvim drukčije značenje. Osim pojedinačne optužbe, ona postaje i optužbom protiv jedne države, Hrvatske. Bez provjere autentičnosti tih optužnih izvora.

Druga se spekulacija tiče sadržaja optužnice protiv Gotovine koja bi trebala prikriti sve dosad uočene nedostatke optužnice iz lipnja, odnosno srpnja 2001. godine, na koju je optuženi Gotovina reagirao bijegom i skrivanjem punih 28 mjeseci. Na te je nedostatke prvi upozorio premijer Ivica Račan reagirajući, nezadovoljan, pismom tužiteljstvu zbog očite povijesne i političke simplifikacije operacije »Oluja«. Kad se tome doda i činjenica da su među navodnim izravnim žrtvama Gotovinine aktivnosti u to vrijeme bile i dvije žive »žrtve«, onda dokumentacija prikupljena i pokupljena u Republici Srpskoj dobiva smisao dokaza za oba minusa u optužnici Carle del Ponte. Ona »dokazuje« s dokumentacijom iz RS da je »Oluja« bila etničko čišćenje, ona »dokazuje« da umjesto dvije žive žrtve u optužnicu ulazi 150 ubijenih civila i 270 ubijenih ratnih vojnih zarobljenika.

Iako je još 2001. godine Carla del Ponte svojim tužiteljskim partnerima u Hrvatskoj obećala suradnju prema načelu »što ja znam, znat ćete i vi«, u Hrvatskoj nitko ništa ne zna o prikupljenim nadopunama optužnice. Od glavnog državnog odvjetnika do Ureda za odnose s Haagom. Odatle i sumnja da je u javnosti spomenuti »izvor u Banskim dvorima« - koji potvrđuje navode iz navodno proširene optužnice protiv Gotovine - baš premijer Račan. Jer, nakon ostavke Gorana Granića na sve haaške dužnosti, u Vladi se osim Račana više nitko tom problematikom ne bavi u sklopu preostalog mandata.

Spašavajući svoj neuspjeli mandat od javne kritike Carla del Ponte je očito izabrala najpogodniji trenutak. Hrvatska vlada u ovom mandatu na odlasku nije u prigodi odgovoriti na te spekulacije kako bi se očekivalo. Zato na Račanu ostaje pravo da sam, kao odgovorni za odnose s Haagom, odgovori Carli del Ponte kako to trenutna situacija diktira. Jer, Hrvatska je dosad skupo platila bijeg svog bivšega generala i njegovu tvrdoglavost. Platiti još i »dokumentacijom« iz izvora dojučerašnjeg neprijatelja Hrvatske bilo bi državnički neprihvatljivo, građanski besmisleno, a pravno - katastrofalno.