Na ovim će se izborima glasati »između« zato jer je izjednačenost dvaju izbornih blokova veća nego ikad ranije. O pobjedi desne koalicije na čelu s HDZ-om ili lijeve na čelu sa SDP-om mogla bi odlučivati razlika od nekoliko tisuća glasova koja će jednima ili drugima donijeti kojeg zastupnika više. Prevagu jednima ili drugima mogu osigurati zastupnici koje će izabrati dijaspora ili nacionalne manjine. Ne treba zaboraviti ni da HSS u svojoj slalom-vožnji još nije došao do cilja pa se ne zna kojem će se taboru prikloniti.

HSS je u najkomotnijem položaju od svih: sigurno prolazi na izborima, dobiva oko 15 zastupnika, i čeka tko će pobijediti. Pobijedi li SDP-ova koalicija, »prirodno« će joj se pridružiti. Pobijedi li HDZ, pragmatično će se prikloniti toj strani kako bi joj omogućio da vlada bez problema s kvorumom u Saboru. Ta se HSS-ova kombinatorika nikad neće moći provjeriti do kraja. Jer prikloni li se bilo kojem pobjedniku, ostaje pitanje što bi učinio da je pobijedio onaj drugi.

U HDZ-u i SDP-u osim novopristiglih mladih volontera koji će zdušno u stranačkim stožerima pratiti sve medije, skidati s Interneta sve relevantne informacije i pripremati informacijsku sirovinu za procjenu, sjede i analitičari koji su već ukazali na bitne smjernice za kampanju. Biračima je pun kufer Gotovine i Haaga, prepucavanja sa Slovencima i natezanja o tome hoće li Hrvatska s Rumunjskom i Bugarskom ući u Europsku uniju 2007. ili 2008. godine. Nitko ne dobiva izbore na vanjskoj politici.

Stoga se SDP i HDZ neće baviti vanjskom politikom, ali žele ostaviti dojam kao da se međunarodni faktori bave njima; da upravo u HDZ-u ili SDP-u vide jamstvo da će se u Hrvatskoj uvjeti života i izgledi za izlaz iz krize poboljšati. Zato, recimo, u posjet Hrvatskoj krajem ovog tjedna stiže njemački kancelar Gerhard Schröder, a iz Berlina stiže poruka da je to »priznanje reformskim pomacima koje Hrvatska čini na putu prema Europi«. Iako se upozorava da je posjet pozitivan signal upućen cijeloj Hrvatskoj, pa ga ne treba tumačiti kao potporu Račanu u predizbornoj kampanji, Schröderov posjet je upravo tempiran kako bi se naglasila potpora njemačke socijaldemokracije SDP-ovu premijeru i koaliciji.

S druge strane, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader vratio se s promotivne turneje na kojoj su ga hvalili prvi čovjek Bavarske Stoiber i talijanski premijer Berlusconi. U njemu su, kaže Sanader, prepoznali novog premijera.

Schröderovo tapšanje Račana i Berlusconijevo Sanadera po ramenu ima određenu težinu, posebno među njima sklonim biračima. Bitno je, međutim, upozoriti da su izbori 2003. sličniji onima 1990. negoli onima 2000. godine. Naime, 2000. su članice EU-a i SAD iskazali značajnu potporu Račanovoj koaliciji koja je rušila HDZ nakon desetogodišnjeg eksperimenta u Hrvatskoj. Za izbore 1990. nije vani bilo zanimanja, a ako i jest onda nije bilo naklonosti hrvatskom odvajanju od Jugoslavije. Za ove izbore nema pretjeranog zanimanja, postoji tek određena sklonost bržem hrvatskom ulasku u EU, ali nema favoriziranja nijedne opcije u igri. Bilo bi prepotentno i od HDZ-a i od SDP-a kada bi tvrdili da Europa samo u njima vidi jamstva nastavka hrvatskog približavanja EU.

Hrvatska je dio sheme u kojoj europski demokršćani podupiru HDZ, a socijaldemokrati SDP. Pomak nabolje je u tome da su nekad samo Mock i dio europskih demokršćana podupirali HDZ, dok su socijaldemokrati čekali da se nešto promijeni u Hrvatskoj. Dočekali su 2000. i lijevu koaliciju koja je vladala četiri godine i koju, (ne)ovisno o rezultatima, podupiru i dalje.

Hrvatski birači izloženi su jakoj predizbornoj kampanji u kojoj se velik novac troši za ono malo neopredijeljenih i neodlučnih. Nepravedno je da oni moraju izdržati golem teret ružičastih predizbornih obećanja sa svih strana, a da nakon izbora svim političarima ne narastu dugi nosevi kao Pinocchiju. Ti su birači ipak zaslužili malo više poštovanja, a ne da im se podilazi lokalno i govori svašta računajući valjda da ne znaju što se događa izvan njihova grada. Ovotjedni primjer - nastupi HSLS-a u Đakovu i Rijeci u nedjelju 26. listopada:

Jadranka Katarinčić Škrlj (HSLS) u Rijeci: »Najveći neuspjesi sadašnje vlade su Riječka banka, "Viktor Lenac", neizgradnja zapadnog kraka Istarskog ipsilona i "Brijuni rivijera"«;