Vjesnik: 29. 10. 2003.
San o Bosni
JURICA KÖRBLER
Nema ga više, Alije Izetbegovića. Bošnjačkog »oca nacije« za koga je Richard Holbrooke kazao »da ga nije bilo, ne bi bilo ni BiH«. Za njim žale Bošnjaci, dostojanstveno se opraštaju Hrvati, a sramotno ga ispraćaju Srbi, u Bosni i Hercegovini 2003.
Taj tjelesno sitan čovjek posljednja je dva desetljeća na svojim leđima nosio teško breme krupnih odluka. U predvečerje velikog rata na Balkanu, na ruševinama preminulog komunizma, Izetbegović je pokrenuo Bošnjake, osluškujući do posljednjeg trena hoće li Srbi i Hrvati zaratiti.
Mimo svoje volje Izetbegović se našao u trolistu s Miloševićem i Tuđmanom, prvim od kojeg se nije moglo ništa očekivati osim »smrti i čekića«, i drugim s kojim je prošao i vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje. U ratu koji su nametnuli Srbi poginulo je 200.000 Bošnjaka, a deseci tisuća su otišli iz BiH. Bosna više nikad neće biti kak
va je bila. Uvidjevši da njegov san o staroj Bosni neće biti ostvaren, Izetbegović se, razočaran, povukao iz politike.Ostala je država koja se zbog srpskog opstruiranja ne može dogovoriti ni o danu žalosti nakon njegove smrti. Ostala je država u državi, Republika Srpska, koja je stvorena (i) njegovim nesnalaženjem. Srbi ne mogu zaboraviti njegovu prošlost, dva puta robijanje u državi u kojoj su vodili glavnu riječ, zbog povezanosti s vjerom, koja mu je uvijek bila nadahnuće i motor koji ga je pokretao.
Amerika je u presudnom trenutku pomogla Izetbegoviću da se iz ratnog gubitnika pretvori u pobjednika. Međutim, i poraženoj je srpskoj soldateski omogućeno da do današnjih dana sačuva »državu« koja uporno odbija sve što bi vodilo modernoj zemlji u kojoj će ravnopravno živjeti sva tri naroda u BiH. Stara se klima nesnošljivosti širi i danas, reakcije nakon Izetbegovićeve smrti to najbolje pokazuju.
Bosna sve više postaje američki i europski eksperiment s neizvjesnim ishodom. Krhke granice zasad čuva NATO, sutra će to biti europske snage, a Amerika najavljuje da bi mogla ostaviti svoje vojne baze. Bankrotiranom Bosnom još haraju ratni profiteri, ljudi sumnjive prošlosti kojima je krajnji cilj napuniti vlastite džepove. Sve je to znao razočarani Izetbegović, političar koji je cijeli život bio u procijepu između religije i stvarnosti, islamskog Istoka i »superiornog« Zapada, duhovnosti i surove bosanske zbilje.