Svaki ima svoga Nijemca. Njemački kancelar Schröder skoknuo je jučer na nekoliko sati do Zagreba, uglavnom zato da bi Hrvatima, neposredno pred izbore, poručio kako je njegovo srce na strani Ivice Račana. Na sva je usta hvalio njegovu »politiku otvaranja zemlje i reformi« te ga nekoliko puta, napadno, nazvao svojim velikim prijateljem. Ivo Sanader prije nekoliko se dana vratio sa Zapada s izričitom podrškom svojih prijatelja. Nakon talijanskog premijera Berlusconija i predsjednik ga je bavarske vlade Stoiber tapšao po ramenu kao veliku budućnost Europe. Moglo bi se pomisliti da je Nijemcima do hrvatskih izbora stalo više nego Hrvatima, koji u dilemi: Ivica ili Ivo, nisu baš nešto jako gorljivi.

Parada inozemnog komplimentiranja dobro zvuči, ali je veliko pitanje može li i koliko utjecati na izborne rezultate. Naravno da desnica po svijetu podržava ovdašnje desne stranke, a ljevica one koje se prodaju kao socijaldemokratske. Sanader je vanjskopolitičku ofenzivu poduzeo kako bi urbi et orbi demonstrirao da je uspio probiti barijeru, koju je međunarodna zajednica dosad postavljala prema HDZ-u. Ali i u svijetu znaju da Sanader nije isto što i HDZ i postoji strah neće li u toj stranci pobjeda dovesti do erupcije njene prave, sada potisnute prirode. Koja se poput mutne rijeke valja njenim krvotokom i čiji divlji huk svako malo izbije na površinu. Čak ako Sanader i uspije kontrolirati tu potmulu energiju, trebat će mu vremena. Kojeg, kažu oponenti, Hrvatskoj alarmantno nedostaje.

Račanu, koji je posljednjih mjeseci morao proći kroz šibe na mnogim inozemnim adresama, njemačka je potpora također dragocjena. Dokazuje da nije sasvim izgubljen slučaj. Ali unatoč ritmu Schröderova srca, međunarodna zajednica aktualnom hrvatskom vlašću više nije oduševljena onako kako je to bila na njenom startu. Ogromna je šansa proigrana. Račan se u nužnim reformama pokazao kao kolebljiv i spor. Mesić je u posljednje vrijeme – svojim vratolomijama oko Gotovine i Haškog suda – dobrano načeo svoju donedavno sjajnu reputaciju. Da im nasuprot, s razvijenim zastavama, ne stoji HDZ, pitanje je bi li njemački kancelar i sada svrnuo do Hrvatske. U europskim institucijama postoji strah da bi se HDZ – krenu li ga izbori – mogao vratiti svojoj staroj politici i odbaciti Sanaderovo novo ruho, kao prestrogo odijelo i pretijesne cipele koje je navukao tek radi izbora i u kojima je jedva izdržao paradnu gnjavažu.

Kad prođu izbori, utihnut će i prigodne pohvale. Bilo tko da se nađe na vlasti, bit će izvrgnut željeznim zahtjevima. Uspije li se održati, sadašnja bi koalicija morala pokazati stvarnu, a ne kao dosad fingiranu odlučnost u ispunjenju prvenstveno političkih uvjeta za prijem u Europsku uniju. Vrati li se HDZ na vlast, testiranje će biti još rigoroznije. Sanadera će žestoko stiskati čak i oni koji ga sada hvale kao budućnost Europe. Komplimenti, koje su ovih dana dobili glavni rivali u bitci za vlast u Hrvatskoj, svakako nisu besplatni. Vraćat će se nakon izbora.