Račan tvrdi da se SDP u sljedećem mandatu neće toliko povlačiti pred zahtjevima partnera iz HSS-a i HNS-a i da će radije u opoziciju nego još jednom odraditi mandat u kojem će partnerske stranke prisvajati uspjehe, a SDP-u prepuštati odgovornost za neuspjehe kojima su i same često kumovale / Sanaderov HDZ se u kampanji prema HSS-u već postavio kao prema protivniku a ne potencijalnom partneru, što ne znači da se nakon izbora neće pokušati dogovoriti, makar i uz obostranu škripu zubima

No, to ne znači da održavanje vlade na životu nije išlo na uštrb operativnosti i rješavanja problema zbog kojih je izabrana. Dapače, trzavice, svađe i raskoli partnera, što su ponekad i mjesecima zaokupljali ministre, jedno su od njenih glavnih obilježja.Ključ za formiranje bilo koje koalicijske vlasti nakon 23. studenoga u rukama je HSS-a jer, kako se sad čini, bez njegovih glasova u Saboru ni jedna vlada neće imati dovoljnu podršku.

HSS je aktualnom partneru SDP-u to vrlo jasno nagovijestio već u završnici ovog mandata, s gospodarskim pojasom, odbijanjem Vladina prijedloga novog zakona o privatizaciji i potporom HSLS-ovoj inicijativi da se Gotovininim odvjetnicima predaju svi dokumenti koji su predani i haaškom tužiteljstvu. A čim je na mjestu druge koalicijske stranke zamijenio HSLS, glasno je i jasno zatražio veći utjecaj na privatizaciju, ne libeći se proizvodnje za Vladu vrlo neugodnih afera.

Račan je na to već odgovorio tvrdnjom da se SDP u sljedećem mandatu neće toliko povlačiti pred zahtjevima partnera iz HSS-a i HNS-a. Račan kaže da će radije u opoziciju nego još jednom odraditi mandat u kojem će partnerske stranke prisvajati uspjehe (HNS autoceste i stanove, a Pecek 60.000 radnih mjesta u malim tvrtkama), a SDP-u prepuštati odgovornost za neuspjehe kojima su i same često kumovale. No, Račanovi kolege ipak prilično pomirljivo komentiraju HSS-ov gospodarski program, u kojem je dosadašnja Vladina gospodarska politika proglašena čistom katastrofom, i tvrde da ima dovoljno dodirnih točaka za dogovor.

Sanaderov HDZ se u kampanji prema HSS-u već postavio kao prema protivniku a ne potencijalnom partneru, što ne znači da se nakon izbora neće pokušati dogovoriti, makar i uz obostranu škripu zubima. No, dogovaranje koalicijske vlade HDZ-u neće biti lako ni bez HSS-a, ako to uopće bude moguće.

Teško je, naime, očekivati da će koalicija DC-HSLS osvojiti dovoljno saborskih mandata za većinsku vladu pa tu u igru ulaze HSP, a možda čak i HB i HIP, stranke koje su formirali bivši HDZ-ovci jer se nisu slagali sa Sanaderovim vodstvom.

Sanader bi, dakle, mogao doći u situaciju da podjelu vlasti dogovara s Pašalićem, kojeg se jedva uspio riješiti iz stranke. No, ni Budiša ne mora biti pouzdan partner na dulje staze, jer je davno ustvrdio da je za HSLS rušenje SDP-a glavni razlog za eventualno koaliranje s HDZ-om, baš kao što je 2000. glavni razlog za koaliranje bilo rušenje HDZ-a, pa se koalicija sa SDP-om raspala na prvom oštrijem političkom zavoju. HSP pak ne krije razočaranje Sanaderovom odlukom da se prije izbora neće jasno i glasno reći s kime HDZ doista želi koalirati, pa se čak tvrdi da bi HSP-u bilo lakše dogovoriti se sa SDP-om nego s HDZ-om.

No, čak i ako se koalicijska vlast dogovori relativno lako, to neće biti jamstvo njene stabilnosti i dugovječnosti. Svi stranački čelnici, doduše, tvrde da više nitko neće upasti u zamku kratkog i jednostavnog koalicijskog ugovora, koji poslije svatko tumači na svoj način, što bi trebalo značiti da će unutarkoalicijski odnosi biti unaprijed jasnije postavljeni pa će i problema biti manje. Svi, naravno, tvrde i da već imaju pripremljen ili upravo pripremaju svoj nacrt takvog ugovora.