Slobodna Dalmacija: 31. 10. 2003.
KAKO VLADA VLADA - U KORIST SVOJE IZBORNE ŠTETE
Slonovi u staklarnici
Na samom ulasku u kampanju uoči nikad neizvjesnijih izbora, hrvatska Vlada je uspjela opskrbiti naslovnice studentskim i radničkim bunama, a ne predizbornim adutima
Piše: Tomislav KLAUŠKI
Koalicijska Vlada pune tri i pol godine ponašala se poput slona u staklarnici. Zašto bi se onda dvadesetak dana prije izbora stvari promijenile? Na samom ulasku u kampanju uoči nikad neizvjesnijih izbora, hrvatska Vlada uspjela je s nekoliko poteza priskrbiti negativan publicitet. I naslovnice novina opskrbiti studentskim i radničkim bunama, a ne predizbornim adutima.
Prosvjed nekoliko tisuća studenata splitskog Veleučilišta u povodu njegova pripojenja Sveučilištu, dobro je poslužio nekim opozicijskim političarima da prisile vladajuću koaliciju na uzmak. Bez obzira što je odluka ministra znanosti Gvozdena Flege u potpunosti opravdana, takvi potezi rijetko se vuku dvadeset dana prije izbora. Što se čekalo tri i pol godine?
Ministar poljoprivrede Božidar Pankretić demonstrirao je sasvim drugi pristup predizbornoj kampanji. Upis seljaka u porezni registar, proveden prije nekoliko mjeseci, mogao je HSS-u izbiti iz džepa oko 120 tisuća sigurnih glasova. Porezna uprava seljake je proglasila obrtnicima i shodno tome poslala im odgovarajuće uplatnice, nakon čega je u HSS-u proglašena uzbuna. Tek nakon intervencije ministra Pankretića, odluka je povučena.
Premijer Račan je pravdao odluku o pripojenju Veleučilišta Splitskom sveučilištu interesom studenata i krizom koju je trebalo što prije riješiti. Pa je Vlada zasukala rukave dvadeset dana prije izbora.
Nešto prije toga, ova Vlada otvorila je i Pandorinu kutiju u Ministarstvu vanjskih poslova. Dijana Pleština najprije je imenovana, a zatim razriješena zvanja veleposlanice u MVP-u. Bio je to dobar povod da iz zgrade na Zrinjevcu počnu kolati brojne afere s imenovanjima i zloupotrebom sredstava, što se nipošto nije dobro odrazilo na SDP-ova ministra Piculu. Tri tjedna prije izbora.
Vlada je donijela odluku da neće prodati sedam posto Hrvatskog telekoma radnicima, unatoč njihovu pritisku i nastojanjima sindikata. Još jedan adut u predizbornoj kampanji. Tri tjedna prije izbora.
Svi navedeni potezi, posebice oni sa splitskim Veleučilištem, mogli su biti povučeni puno ranije. Time ova vlast ne bi samo stekla dodatne bodove, nego bi i manje podlegla izbornoj nervozi. U predizbornoj kampanji očekivalo se zapravo nešto sasvim drugo. Očekivao se trijumfalizam zbog autocesta i približavanja Europskoj uniji, najavljivala se inventura uspjeha i postignuća, a ne studenti na barikadama.
Još prije samo dva mjeseca sve je slutilo da je ova koalicija spremna na sve oblike dodvoravanja biračima. Usprkos nagovaranju međunarodne zajednice i suprotno političkom zdravom razumu, proglašena je ekološko-ribolovna zona. Zadnjeg dana zasjedanja Sabora usvojena je i odluka o ustupanju povjerljivih dokumenata haaškim odvjetnicima. A nedugo prije toga, usvojen je zahtjev HSS-a za zabranu rada nedjeljom. Koalicija je mislila da se serijom tih poteza umilila svima: Katoličkoj crkvi, rato
bornim desničarima, dežurnim domoljubima. Samo ne svojim biračima.Međutim, serija posljednjih nespretnih poteza pokolebala je stranke vladajuće koalicije u njihovu samouvjerenom pohodu na drugi mandat. U situaciji kad im o svakoj saborskoj stolici ovisi mogućnost sastavljanja nove Vlade, nespretnosti su strogo zabranjene. A od birača bi ipak bilo previše očekivati razumijevanje za nepopularne, ali ispravne poteze dvadeset dana prije izbora.