Novi izbori – stara lica. U pete po redu izbore od osamostaljenja Hrvatske stranke ulaze kandidirajući ljude koji se hrvatskom politikom vrte od 90-ih, neki i duže. Iako su, osjećajući bilo javnosti, obećale da će biračima ovoga puta ponuditi nova imena, to se nije dogodilo. Umjesto kadrovskih inovacija, ponovo su istaknuti izlizani i potrošeni ljudi, eventualno u novom pakiranju. Tako se stranka jednog od nekadašnjih Tuđmanovih ministara predstavlja, doslovce, kao »nova snaga«. Dobro detektirajući zahtjeve javnosti, njenu žeđ za svježom krvi u političkim sferama, Granić i Budiša pokušavaju im udovoljiti blefom – preimenovanjem vlastitog političkog krameraja.

Želja da se novim izborima cementiraju postojeće stranačke strukture dade se iščitati iz činjenice da su šefovi svih relevantnih stranaka ujedno i nositelji gotovo svih njihovih izbornih lista. Ivo Sanader nositelj je izbornih lista HDZ-a, Ivica Račan – SDP-ovih, ista je stvar i sa Seljačkom strankom... Praksa koju je uveo Tuđman tako i danas nalazi brojne poklonike. Stranački se lideri ponašaju po onoj njegovoj: tko umjesto mene?

Iako HDZ-ove liste još nisu poznate – izbornoj će ih komisiji predati u posljednji trenutak, malo prije ponoći – čini se da ni njihov sastav neće potvrditi mnogo reklamirano novo lice stranke. Očekivalo se izostavljanje imena koja su u direktnom sukobu sa željenim imageom HDZ-a. Dio je horor-ekipe Sanader najurio, ali dio vozi dalje i ponovo će se naći na listama. HDZ pleše na oštrici noža s jednom nogom u novom, za šminkanje pred svijetom nužnom, reformiranom izdanju; s drugom zaglibljen u starom, ne samo zato jer se iz tog taloga ne da iščupati nego i zato jer se njegovo biračko tijelo nije mijenjalo i još uvijek preferira Tuđmanovom rukom dizajniranu politiku.

Najintrigantnije novo ime na izbornim listama zasad je – Mirko Filipović, najuspješniji hrvatski gladijator. Čuvena zvijezda borilačkih vještina, i to onih bez milosti i pravila, nastupa kao jaka akvizicija Socijaldemokrata. Kao nestranačka ličnost našao se na visokom trećem mjestu SDP-ove liste u prvoj izbornoj jedinici, odmah uz Ivicu Račana. Ta je stranka najavila da će na izborima ponuditi i tridesetak posto nestranačkih ličnosti. Ali veliko je pitanje koliko će junak-razbijač, koji će sigurno ući u Sabor, pomoći Račanovoj nejunačkoj stranci.

Prije će biti da će on poslužiti zbunjivanju SDP-ovih birača. Prvo, čovjek se najprije nudio HDZ-u, gdje bi po svojim političkim uvjerenjima i spadao. Drugo, ako se netko dobro tuče, pa je od toga napravio i svjetsku karijeru, ne znači da je zaslužio i mjesto u Saboru. Dosadašnji pokušaji angažiranja omiljenih ličnosti sporta ili estrade u parlamentarnim klupama pokazali su se redom kao promašaj. Treće, Filipovićevi stavovi o braku, homoseksualnosti ili Haškom sudu nemaju nikakve veze sa socijaldemokracijom ili liberalnom idejom. Tako je SDP, umjesto uoči izbora najavljivanog pojačavanja socijaldemokratskog karaktera svoje politike, isticanjem Filipovića dodatno poradio na njenom potiranju. Za Cro Copovu popularnost – teško iskoristivu u izbornim bitkama – Račanova je stranka razmijenila svoju političku uvjerljivost. Tako se pokazuje da su i oni rijetki novi ljudi na izbornim listama postali glasnici i uzdanice stare političke prakse.