Prebacivanje ključnih svjetskih država i njihovih aktualnih vođa iz jednoga političkog tabora u drugi ostat će nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i dalje na razini infantilnih igrica samozvanih spin doktora čije kovanje realnosti s istom nema nikakve veze / Ta realnost tjerat će i dalje hrvatsku političku elitu da se odluči želi li postati dijelom međunarodne zajednice koja igra prema određenim zajedničkim pravilima ili će se odlučiti na stvaranje vlastite u kojoj će iznova analizirati tko tu koga podržava

U Hrvatskoj je to uvijek tako. Netom pred izbore ili odmah nakon njih odjednom se jave analitičari ili pak provjereni, ali u pravilu anonimni izvori, koji su spremni odmah reći koju će političku opciju u Hrvatskoj podržavati ključne svjetske administracije.

Tako su 2000. nakon izbora obje političke opcije, one koje su dobile i one koje su izgubile, iznosile vlastite »pouzdane« izvore iz samog srca Bruxellesa ili pak Washingtona. Tako je u valovima počelo kolati među političarima, pa onda i medijima, da je SAD, najmoćnija svjetska sila trenutačno u rukama Busha i njegovih republikanaca, iznimno nesretna što su na vlast došli komunisti. Novinski stupci su se punili procjenama prema kojima će lijeva opcija u očima Busheve administracije biti prezrena do te mjere da će se i aktivno raditi na tome da što prije siđe s vlasti.

U SAD-u su demokrate zamijenili republikanci no, začudo, američki pritisak se u vezi s ključnim političkim kriterijima nije smanjivao - SAD je podsjećao da suradnja s Haaškim sudom nije stvar pregovora, da je potrebno srediti sve uvjete za povratak izbjeglica i njihove imovine, a nudio je i financijsku i stručnu pomoć da bi pravosuđe što prije stalo na noge. U tom multilateralnom svijetu, koji hrvatski političari i dalje teško razumiju, spin doktorima i raznim lobistima sasvim je sigurno bilo mnogo teže objasniti kako se isti uvjeti nalaze i na popisu Europske unije. I zašto je na kraju jedan odbjegli general postao sinonimom izbjegavanja ispunjenja međunarodnih obveza i što je za zemlju još važnije - funkcioniranja pravne države.

Hrvatsku za nepuna tri tjedna očekuju parlamentarni izbori, nakon kojih će oni koji sastave vladu imati prigodu Hrvatsku uvesti u Europsku uniju i NATO. To će se, međutim, dogoditi jedino ako se međunarodne obveze budu shvatile ozbiljno, kao sredstvo kojim se država iznutra dovodi u red, a prema vani stječe demokratski kredibilitet. Stoga će hrvatski uspjeh u Europskoj uniji i NATO-u ovisiti prije svega o ispunjenju temeljnih kriterija s kojima su u Hrvatskoj sve vlade dosad, bez iznimaka, imale velikih problema i nisu ih dosad uspjele riješiti.

Kada se spin doktori zapletu u objašnjavanja o tome tko tu koga podržava često se začude kada im, na primjer, konzervativna Amerika pošalje snažnu poruku o potrebi suradnje s Haaškim sudom. Ili kada pak europska ministarska petnaestorica u zaključcima spomenu Gotovinu, iako samo tri zemlje nisu ratificirale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a dvije od njih ne žele to učiniti upravo zbog Haaga.

Prebacivanje ključnih svjetskih država i njihovih aktualnih vođa iz jednoga političkog tabora u drugi ostat će nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i dalje na razini infantilnih igrica samozvanih spin doktora čije kovanje realnosti s istom nema nikakve veze. Ta realnost tjerat će i dalje hrvatsku političku elitu da se odluči želi li postati dijelom međunarodne zajednice koja igra prema određenim zajedničkim pravilima ili će se odlučiti na stvaranje vlastite u kojoj će iznova analizirati tko tu koga podržava.