Večernji list: 05. 11. 2003.
KANDIDATI - PREDSTAVLJAMO NAJSTARIJEG I NAJMLAĐEG - IVAN MOČAN 68 JE GODINA MLAĐI OD IVE PAROKOVIĆA
Najstariji bi za Gotovinu u zatvor, a najmlađi bi mu sudio u Hrvatskoj
Močan: Ne trebamo baš sve prodati kao Inu/Paroković: Partizani su priredili devalvaciju pa su se "45. palille vreće pune kuna
Što god govorili o politici, nema sumnje da je to najslađa korica kruha. I najlakša. O tome koliko je moralna, znate sve i sami. A da naši ljudi politiku ljube iako po njoj svakodnevno lupaju iz petnih žila, pokazali su i prekjučer kada su se u Državnom izbornom povjerenstvu predavale izborne kandidature. Za svaku političku fotelju u Hrvatskom saboru 30-ak je kandidata! Među njima iznenađujući je broj onih koji su tek kroči
li u vode punoljetnih obveza i odgovornosti, odnosno koji su se rodili 1985. godine kada je Cibona prvi put postala košarkaški prvak Europe i kada je Gorbačov krenuo u svoju veliku avanturu u SSSR-u. Ali tu je i kandidat koji se rodio 1917., u vrijeme kada je Amerika objavila Njemačkoj da je bilo dosta te ušla u I. svjetski rat. Ivan Močan iz Samobora i Ivo Paroković iz Rajeva Sela. Dvije generacije i dva pogleda na politiku. Ali ista ambicija - zastupnička fotelja.Ivan je u političke vode uplovio slučajno. Tata njegova firmanog kuma, šef Hrvatske radničke stranke, dolazio je u njihovu kuću te su se vodili zarazni politički razgovori. Pa se i Ivan zainteresirao. Jednom ga je gospodin Novosel pitao hoće li se kandidirati, a naš se najmlađi kandidat na o
vim izborima nije dao dugo nagovarati. Na pitanje zašto želi u politiku sa samo 18 godina, u šali ili zbilji, kazao nam je: "Svatko ide trbuhom za kruhom."Stari rade, mladi na burzi
Najveći je problem, smatra, nezaposlenost, a jedan od načina da se otvore nova radna mjesta jest i odlazak starijih u mirovinu. Npr., ističe, u školama u kojima stari profesori imaju uvjete za mirovinu, ali i dalje rade, a mladi čekaju na burzi rada. Kada je riječ o privatizaciji, smatra da ne trebamo "baš sve prodati kao
Inu jer onda nećemo imati državu." I on se zauzima za snažan obračun s kriminalom, a put je za to "stezanje i reforma pravosuđa". Protivi se novom zaduživanju u inozemstvu, brani stabilni tečaj kune, a zauzima se i za smanjivanje državnog birokratskog aparata. Generala Gotovinu "možda i ne bi izručio, nego bi mu sudio u Hrvatskoj".Iz Ive Parokovića, kandidata Paragina HSP-a 1861., progovara veliko životno iskustvo. Tako na pitanje je li za devalvaciju, odgovara:
- Sjećam se 1945. godine devalvacije koju su nam tada priredili. Partizani su mijenjali kune za dinare u odnosu 7:1. Ljudi su imali vreće pune kuna i palili ih u pećima! Kada bi danas došlo do devalvacije, pitam one na vlasti kako bi ljudi živjeli kada su puni kredita? Ne daj, Bože, devalv
acije!Pravaš od 1938.
Najstariji kandidat na izborima bio je domobranski dočasnik, potom i ustaški časnik, a u HSP se učlanio 1938. godine.
- Politikom se bavim od malih nogu. To me i stajalo jer politika je k...a. Ali, neka...
U Hrvatsku je došao iz Posavine 1991.-92. godine, a uz Paragu je zato što je "i on prošao komunističke kazamate". Najosjetljiviji je na pitanje o generalu Gotovini te ističe: "Za njega bih išao u zatvor!"
Smatra da država treba napraviti sve da se mladi zaposle jer "lutaju po svijetu i nemaju nikakve ekonomske sigurnosti." Što se tiče vanjskog duga, ne vjeruje da taj problem bilo koja vlast može brzo riješiti te se zauzima za reprogramiranje dugova. Problem kriminala riješio bi jednostavno:
- Napravio bih evidenciju tko je koliko imao i koliko ima danas. Kriminalcima bih oduzeo i prodao imovinu te dug vratio državi!
Paroković, koji otkriva da još čita bez naočala i vozi automobil, nije zadovoljan ovakvom privatizacijom jer netko u tome želi "ušićariti."
Darko Đuretek