Vjesnik: 05. 11. 2003.
Owen: Tuđman je davao naftu bosanskim Srbima
Posljedica radikalizma i neumjerenih zahtjeva čelnika pobunjenih Srba bilo je srpsko napuštanje »Krajine«, izjavio je Owen koji je Martića nazvao »budalom« / Za Tuđmana je rekao da je dobro procijenio situaciju i znao je da će se moći izvući kad je naredio akciju »Bljesak« / Nije točno da SRJ nije imala snage u
BiH, posvjedočio je OwenHAAG/ZAGREB, 4. studenoga - Lord David Owen, mirovni posrednik EU za bivšu Jugoslaviju od 1992. do 1995. u utorak je na haaškom suđenju Slobodanu Miloševiću završio svjedočenje o ratnim zbivanjima i mirovnim naporima u BiH i Hrvatsk
oj u tom razdoblju.Drugoga dana svjedočenja, Owen, koji je dao iskaz kao svjedok suda a ne optužbe, odgovarao je na pitanja optuženog Miloševića i »prijatelja suda« Stevena Kaya. Temelj njegova iskaza bile su pisana izjava i njegova knjiga »Balkanska odis
eja«.Govoreći o mirovnim naporima u Hrvatskoj gdje je sudjelovao u uspostavi UNPA zona i pregovorima o ekonomskom sporazumu s pobunjenim Srbima 1993/94., svjedok je ocijenio kako je »jedan od najvećih neuspjeha bio što građanima srpske nacionalnosti nije osigurano da ostanu živjeti u Hrvatskoj«.
Posljedica radikalizma i neumjerenih zahtjeva čelnika pobunjenih Srba bilo je srpsko napuštanje Krajine, izjavio je Owen dodajući kako je to bio »jedan od najvećih valova etničkog čišćenja na Balkanu«.
Među srpskim čelnicima izdvojio je Milana Martića, kojeg je nazvao »budalom«, dok je za Borislava Mikelića kazao da je bio »razumniji« ali nažalost bez velikog utjecaja.
Za hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana rekao je da je dobro procijenio političku situaciju i znao je da će se moći izvući kad je naredio akciju »Bljesak« u svibnju 1995. jer su Srbi provokativno zatvorili autocestu. Dodao je da se Tuđman tada sporazumio s bosanskim Srbima kojima je davao naftu.
Opisujući neuspjehe mirovnih sporazuma u BiH kojih je od 1992. do 1995. bilo ukupno šest, Owen je priznao da je tek angažiranje Hrvatske vojske u BiH, uz odobrenje Sarajeva, SAD-a i Zapada, promijenilo odnos snaga koji je omogućio uspjeh Daytona.
»Srbe je u Dayton doveo poraz koji im je nanijela Hrvatska vojska u zapadnoj Bosni«, rekao je svjedok.
»Pa valjda je to bilo zbog našeg zalaganja za mir«, rekao je Milošević o Daytonu, dodajući kako bi se tada »zapalio cijeli Balkan da je i SRJ poslala snage u BiH«.
Njegovu tvrdnju da su Srbija i on osobno najviše pridonijeli potpisivanju sporazuma u Daytonu, Owen je potvrdio rekavši da je sporazum prihvaćen jer je optuženik onemogućio »bosanske Srbe da glasuju, no dvije i pol godine predugo je pridonosio opstruiranju mira«.
Milošević je većinu pitanja vezao uz svoju podršku mirovnim planovima za BiH, posebno Vance-Owenovu planu 1993. koji je svjedok izradio s američkim diplomatom Cyrusom Vanceom.
U glavnom ispitivanju, optužba je Owenove ocjene o »mirotvornoj« optuženikovoj ulozi u BiH pobila transkriptima koji su ranije uvedeni kao dokazi, što je Milošević nastojao ispraviti. Tako je citirao izjave međunarodnih dužnosnika da je najveći udarac za mirovni proces bilo prizanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske te posebno BiH, što je Owen uglavnom potvrđivao.
Na tvrdnje da se u Jugoslaviji radilo o građanskom ratu Owen je odgovorio kako je to bio slučaj do međunarodnoga priznanja novih država, a nakon toga bila je riječ o agresiji.
S navodima da »SRJ nije imala svoje snage na teritoriju BiH« svjedok se nije složio primjećujući da se samo radilo o »lukavijem i suptilnijem korištenju snaga SRJ na strani bosanskih Srba od hrvatske strane koja je imala cijele jedinice u BiH«. (Hina)