Novi list: 06. 11. 2003.
Čija je Račanova Hrvatska
Piše: Jelena Lovrić
Račanova ili Šeksova Hrvatska – tako perspektive zemlje stiliziraju neki medijski analitičari, iz petnih se žila upirući da razočaranim glasačima sadašnje vlasti dokažu nužnost izlaska na izbore. Na leđa im tovare povijesnu odgovornost da će svojom kritičnošću i apstinencijom omogućiti HDZ-u povratak na vlast. Optužba je teška i nije je moguće ignorirati.
Ali stvari ipak nisu tako crno-bijelo jednostavne. Nije riječ o odluci Račanova ili Šeksova Hrvatska. Račanova je Hrvatska, naime, mnogo više Šeksova nego onih koji su prije četiri godine izglasali promjenu vlasti. Problem je u tome što Račanovi glasači osjećaju da je Hrvatska i danas mnogo više Šeksova nego njihova.
Na personalnoj razini, Šeks je uvaženi saborski zastupnik. Nikome iz tog društva u protekle četiri godine ni dlaka s glave nije usfalila – ni materijalno, niti u društvenom statusu. Ako se govori metaforički, Šeksova, odnosno Tuđmanova Hrvatska također je ostala netaknuta. Od HDZ-ovih tajkuna do HDZ-ovih tajnih policija, svi su na svojim mjestima. Ni jedan kriminalac nije osuđen, ni jedna otimačina – sankcionirana. Nije bilo revizije pretvorbe, nije p
romijenjen čak ni zatečeni štetočinski zakon. Račan je nedavno takvo pomilovanje branio tvrdnjom da je HDZ-ov grabež bio pokriven zakonima. Pravni stručnjaci dokazuju da to nije istina. Račana demantira još jedna činjenica: ako su zakoni omogućavali kriminal i otimačinu, zašto ih je, većina, sve do danas ostala nepromijenjena.Isto vrijedi za ukupni fond tema koje se razumijevaju pod obećanom a nikad provedenom detuđmanizacijom Hrvatske. Dapače, većina onoga što se može razumjeti kao Šeksova Hrvatska u protekle je četiri godine definitivno potvrđeno, ustaljeno, legitimirano – prešutno, nedovođenjem u pitanje. Ono što je trebalo napraviti prije četiri godine, odmah po preuzimanju vlasti, više nikad neće biti urađeno. Prije četiri godine još je postojala mogućnost da se banditizam pomete. U međuvremenu lopovi su definitivno postali uvaženi građani, politički se zločinci pozivaju na demokraciju i pravnu državu. Šeksova je Hrvatska postala sastavnica Račanove Hrvatske.
Crni je vic da je sadašnja vlast HDZ-ove kriminalne stečevine amnestirala u mandatu koji je dobila za njihovo sankcioniranje. Zato se njeni glasači osjećaju prevarenima. Dali su glas za čišćenje Hrvatske, dogodilo se dijametralno suprotno. Nije riječ o običnom razočaranju tempom promjena, radi se o njihovom smjeru i sadržaju. Za vrijeme Račanove vlasti HDZ je praktično i definitivno rehabilitiran. Može se pretpostaviti da glasači trećesiječanjske vlasti ne žele pomagati povratak HDZ-a, ali iskustvo ih uči, toga se boje, da se njihove namjere mogu i zloupotrijebiti. Tko to ne shvaća, uopće ne može razumjeti dramu armije potencijalnih apstinenata.
Ista bi se vrsta nesporazuma SDP-u mogla dogoditi i na predstojećim izborima. Kako, recimo, Račanovi glasači mogu zaokružiti listu na kojoj je odmah uz njega mačo-razbijač i ni u primisli lijevo orijentirani Mirko Filipović? Računica njegova uvrštavanja na listu Socijaldemokrata krajnje je problematična – njihove će tradicionalne birače zbuniti i demotivirati, a teško da će neke svoje privesti SDP-u. Možda cijela Hrvatska kuca za Filipovića dok je u nekom ringu, ali birači ljevice teško će mu dati glas. Račan i Filipović rame uz rame ponovo otvaraju pitanje SDP-ova identiteta. U izbore se opet ulazi s kaotičnim političkim porukama, bez jasnog profila, poruke i perspektive.