Kad je HDZ izgubio gaće, boljeg rješenja od Sanadera nije bilo. Građanski uljuđen, obrazovan, s diplomatskom glazurom, bio je jedan od rijetkih nekompromitiranih ljudi u totalno iskompromitiranoj stranci. Kad je pobijedio favoriziranog takmaca Pašalića, Hrvatska je profitirala, jer su ekstremi svedeni na mjeru koja im, u modernim demokracijama, i pripada, a to je lelujanje između dva i pet posto. Novom, mekšom retorikom i isprikama za malverzacije koje su, kako ističe, napravili oni koji više nisu u HDZ-u, ponovno je osigurao stranci epitet najjače, ne ponudivši gotovo ništa, a obećavši vrlo malo. Kad je krenuo u čišćenje kadra, brzo se to pokazalo nemogućom misijom. Kako se odreći Šeksa (afera stan), Bebića (Jambo) ili slavonskog despota Glavaša, kad su ga isti, Bože moj, ustoličili.

U međuvremenu, Feral je i samom Sanaderu skinuo aureolu. Na vidjelo je izašlo, pisalo se, degradiranje Srba u splitskom kazalištu 90-ih ("Vi više ne možete bit’ na tim funkcijama, takva su vremena"), a nedavno je iskrsnuo i skandal sa stanom u Zagrebu, tako da ispada da ni gosn. Ivo nije bez vraga. Današnji konzervativac, koji je, čujem od kolega iz nekadašnjeg Starta, cijenio golišavu fotografiju, nameće se kao političar novog kova. Vrijeme će pokazati je li to zaista i jest, ili nam oporba prodaje mačka u vreći.