Čak je i pastuh Emir odbio suradnju u stupidnoj izbornoj kampanji, kakva se razmahuje Hrvatskom, pa je kostimirani Slaven Letica morao pješaka na Svetu Geru. Gdje je slovenskim vojacima ostavio korpu voća i izazvao, kako tvrde Slovenci, »ozbiljan incident«, vrijedan diplomatskog protesta. Jasno je da Letica – koji je u životu prošao put od, navodno, liberalnog intelektualca do Đapićeve izborne uzdanice – pokušava kapitalizirati svoju vizualnu sličnost s banom Josipom Jelačićem. Ali veliko je pitanje kakvu bi poruku biračima trebalo predstavljati njegovo pojavljivanje u opravici davno pokojnoga bana, na lipicaneru koji inače, navodno, pleše po taktovima Beethovenove muzike, ali je, pametan, izbjegao zaigrati pod Leticom.

Samozvani pretendent na ulogu novog hrvatskog bana nije, na žalost, jedini koji izbornu kampanju pretvara u bal stupidarija. Gotovo da nema stranke koja takvim trendovima nije dala svoj doprinos. Lider Seljaka, koji se već ponaša kao politički gazda u Hrvatskoj, došao je na genijalnu ideju da u izbornu kampanju krene leteći balonom iznad Čakovca i to u ponoć, valjda da ga nitko ne vidi. Ali umjesto spektakla Tomčić je pokušao prodati fintu – nije letio, nego je samo malo lebdio, nekoliko metara iznad tla, u košari koja je čvrstim konopima bila vezana za zemlju. Što bi šef Seljaka u balonu ili u korpi trebao značiti – također je ostalo potpuno nejasno.

Ili, HNS se u svome izbornom spotu pokušava obračunati s tezom da su svi političari isti, a zapravo je potvrđuje. U tom se spotu Narodnjaci izrijekom predstavljaju kao »manje isti«. Dakle, ne kao drugačiji, nego samo kao manje isti. Lider HDZ-a Ivo Sanader, kojeg su prepuni svi mediji, u svom se spotu fura na Josipa Broza. I on kroči ponosito, okružuje ga splet narodnih kola, k njemu također hrli i staro i mlado. Samo fali ono: »ljubičice bijela«, sa zaključkom, recimo, »tebe voli baš Hrvatska cijela«.

SDP se asocijacijama nije vraćao u tako duboku prošlost, ali je sa svojim »DA za Hrvatsku!« zaostao u razvoju barem desetak godina. Valjda u nedostatku vlastite imaginacije, iz neke je ropotarnice izvukao parolu zaostalu iz vremena stvaranja samostalne Hrvatske i odlučio je iskoristiti, kao svoju unutarnju rezervu. Na pevaljkama se, doduše, razbacuje, ali smo zato na idejama šparni! Slična je bezvezarija i izjava premijera Račana, koji je ovih dana, pokušavajući sam sebi glancati spomenik, ustvrdio da dobri turistički rezultati »ruše tezu o krizi u Hrvatskoj«, jer je, po njemu, porast broja gostiju dokaz da se Hrvatska u svijetu »doživljava kao stabilna i razvojno uspješna zemlja«. Kao da turisti dolaze zbog uspješnog razvoja Hrvatske, a ne našeg mora i sunca. Još malo pa će se hvaliti da turisti grnu njemu osobno u znak podrške.

Kampanja je tek počela, a već se pokazalo da stranke nemaju nikakvu ideju, pa javnost dave glupostima. Oko čega se danas vodi glavna izborna bitka – jedno je veliko ništa. Umjesto programa biračima se nude baloni, reprintiranje banova i potrošenih parola, pompa i samohvala. Bezvezna kampanja, prvo, najviše govori o strankama, njihovim intelektualnim, političkim i upravljačkim kapacitetima. Drugo, idiotizacija izborne kampanje pokazuje da stranke javnost drže mentalno faličnom, pa misle da joj mogu prodavati bozu. Ako se pastuh Emir znao postaviti, zar će hrvatski birači dopustiti da ih smatraju volovima?