Izbori su neka vrsta političkog potresa. Pomjeranje iz normale. Politička se retorika radikalizira, strasti uspale i treba vremena da se tlo smiri. Ovoga puta izborna je kampanja bez jake teme. Ali je zato Hrvatska zapljusnuta valom novog konzervativizma. Iščašenje u političku staromodnost i civilizacijsko nazadnjaštvo osnovna je i vrlo opasna karakteristika predizborja. Prije četiri godine, na izborima, Hrvatska se činila otvorenom i željnom moderniziranja. Sada je na djelu regresija. Medijski analitičari govore o konzervativnoj revoluciji. Bez obzira na ishod izbora, ta bi činjenica mogla na duži rok odrediti Hrvatsku.

Poplava konzervativnog dolazi iz stranaka, ali ponajprije od Crkve, koja sve izravnije pokušava utjecati na oblikovanje političkog prostora.

Korak unazad napravile su podjednako kako opozicione tako i vladajuće stranke. Iako se HDZ trudi pokazati reformiranim, a njegov šef njeguje imidž modernog i umjerenog europskog konzervativca, u izbornoj retorici svako malo kliznu u raspaljivanje nacionalnog dostojanstva i ponosa i, naravno, svega što uz to ide. Ta buka ne korespondira ni s Europom ni s modernim konzervativnim strankama.

Vladajući SDP, politički prilično dezorijentiran i očito poljuljan izglednom mogućnošću poraza, također sve više brije populistički. To se prije svega raspoznaje u izboru njegovih političkih markera – nekad se koketiralo s liberalnim vrednotama, sada je mačo-razbijač izborna uzdanica; urbani je rock ozvučio prošlu izbornu kampanju, ovoga je puta angažirana zvijezda muzičkoga kiča. To su vidljivi znaci SDP-ova odavno zamjetnog a sada dodatno pojačanog reteriranja od socijaldemokratskog političkog programa. Svojim korakom unazad vladajući bi mogli dovesti u pitanje pozitivne procese, koji su se u Hrvatskoj u protekle četiri godine ipak odvijali.

Crkva svakako prednjači u reklamiranju i nametanju stavova, koji su suprotni vrijednostima liberalnog, građanskog društva. Biskupi svojom izbornom porukom od vjernika traže da ne glasaju za stranke koje dopuštaju pobačaj, eutanaziju i istospolne brakove. Tako im je, po prilici, intoniran cijeli izborni naputak. Citirani stavovi nisu novost, ali sada se pojavljuju maltene kao direktiva. Treniranje svoje moći Crkva je prethodno pokazala inicijativom o zabrani rada trgovina nedjeljom, što je sadašnja vlada navodno lijevog centra hitro i glatko ozakonila.

Nisu problem konzervativni stavovi Crkve, nego je u Hrvatskoj problem što im političke stranke, čak i one koje se kite imenom liberalnih i socijaldemokratskih, ne usude oponirati. Ustručavaju se čak iznijeti drugačije mišljenje. Tako građanska Hrvatska ostaje bez svoga političkog zastupnika. Mada je većinski dio hrvatske javnosti – pokazuju to istraživanja – prema stavovima biskupa, primjerice o pobačaju, dosta rezerviran. Ali Crkva je uspjela da, inače po današnju Hrvatsku sasvim irelevantno, pitanje tretmana abortusa postane jedna od glavnih izbornih tema.

Izbori će za dva tjedna, ali – bez obzira na njihov ishod – povlačenje građanskog društva pred konzervativnim navalama moglo bi potrajati. Hrvatska, na žalost, još nije dospjela do stupnja samoodržive demokracije. Utoliko se ni opasnost od moguće konzervativne restauracije nikako ne smije podcijeniti.