Novi list: 12. 11. 2003.

Nezaposlenost i predizborna karavana

Piše: Gabrijela Galić

Zaposlenost, gospodarstvo, porezna politika, umirovljenici – omiljene su političke teme. Sa sve sitnijim odbrojavanjem do dana odlaska na birališta i rastom predizborne groznice političara, te teme poprimaju i sve veći značaj u njihovim istupima. Razni se ljudi razbacuju brojkama, postocima. Bombardiraju biračko tijelo, mame ga da tog svečanog dana zaokruže baš brojčicu uz njihovo ime, jer iza tog imena krije se bolja budućnost. Ispunjeno predizborno obećanje. Moderna bajka koju građani, u pravilu, proživljavaju svake četiri godine.

Štošta se građanima ove, ali i drugih zemalja u predizborno doba nutka. A kad bi se sve obećano u mandatu koji slijedi doista i ispoštovalo, na svijetu vjerojatno ne bi bilo gladnih, svi bi radili i od plaće kvalitetno živjeli, ne bi bilo ratova, kriminala, korupcije. I tko zna čega sve još ne bi bilo i čega bi sve bilo. Jedno je sigurno. Svi bi živjeli u jednom sretnom utopijskom svijetu, i hodali bi zemljom široka osmijeha okupani suncem.

Sretniji od običnih građana bili bi samo političari koji su sve svoje zacrtane ciljeve ostvarili. Samo, u realnom svijetu njihove izrečene predizborne želje i planove, za mandata ne bi mogao oživotvoriti niti Harry Potter, najpopularniji mali čarobnjak u svijetu mašte s četom svojih prijatelja.

Na udaru predizborne političke karavane ponovo su se našli nezaposleni. Uskoro s može očekivati o ponovno oživljavanje nekih programa poticanja zapošljavanja. Od njih niti jedna vlast u zemlji do sada nije bježala. No, niti jedna nije niti priznala da programi mogu rješiti jedan ili dva problema u određenom razdoblju, ali pitanje nezaposlenosti u cjelini neće rješiti.

Tko je uopće sumnjao da će pitanje nezaposlenosti izostati s ovogodišnje predizborne parade. Neki će ljudi, kako tvrde, smanjiti nezaposlenost za 40 posto. Drugi za deset, treći 15 posto. Neki ljudi imaju i konkretne brojke. Oni se ne razbacuju postocima. Oni znaju da će baš 100, 150 ili daleko više tisuća radnih mjesta otvoriti u svom mandatu. No, nitko se od tih ljudi što nas zasipaju obećanjima nije dosjetio najaviti – zatvaranje burze rada iz čijih će lista preko noći nestati svi korisnici.

Činjenica jest da je u proteklih godinu dana s burze nestalo stotinjak tisuća nezaposlenih. I da nezaposlenost iz mjeseca u mjesec pada. Izuzev posljednja dva, kada su ti grozni sezonski trendovi tržišta rada, na burzu utjerali ljude iz turizma, ugostiteljstva, trgovine. No, u jesensko doba to je uobičajeno kretanje. Ono što je neuobičajeno, jest činjenica da pad nezaposlenosti nimalo ne prati podatke o zaposlenosti. Pa će nas Državni zavod za statistiku redovito informirati o broju zaposlenih u zemlji koji je iz mjeseca u mjeseci otprilike isti. Ta silna smanjenja na burzi, službena statistika ne registrira. A ni ljudi koji nam, s odgodom od kojeg mjeseca dok se ne smjeste na svoja nova radna mjesta, nude bolji život i manju nezaposlenost.