Tumačenje ustavnih odredbi kojima se regulira pitanje kome će ili kome bi Predsjednik Republike trebao povjeriti mandat za formiranje Vlade jedno je od najaktualnijih u predizbornoj kampanji, a moglo bi biti još aktualnije nakon izbora. Njime se, doduše površno, a može se reći i posve pogrešno, bave i neki uvaženi analitičari, ali i čelnici političkih stranaka, pogotovo oporbenih, koji ili namjerno šire dezinformacije ili to čine zbog neznanja koje očito proizlazi iz činjenice da nisu pažljivo pročitali Ustav RH, ali u ovom slučaju i vrlo važni Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH.

Naime, u Ustavu RH, preciznije u članku 97. alineja 3., posve jasno stoji da "Predsjednik Republike povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika". Dakle, u Ustavu RH nema ni riječi o tome da je predsjednik Republike dužan povjeriti mandat osobi iz stranke koja je na izborima dobila relativnu većinu, odnosno stranci koja u Saboru ima najveći broj zastupnika. Predsjednik Republike je dužan obaviti široke konzultacije s predstavnicima stranaka, a ako je situacija "zategnuta", kakva će vjerojatno biti nakon skorih parlamentarnih izbora, onda se konzultacije, a s obzirom da to nije određeno Ustavom RH, mogu obaviti na više načina.Naime, osim razgovora s predstavnicima, odnosno čelnicima političkih stranaka, Predsjednik Republike na konzultacije može pozvati pojedinačno i svakoga saborskog zastupnika, a ne isključuje se ni mogućnost da, ako to bude nužno, od svih klubova zastupnika zatraži pojedinačno pismeno očitovanje o osobi kojoj bi mogao povjeriti mandat za sastavljanje vlade. Doduše, valja reći da to ne garantira da će zastupnici koji podrže potencijalnog mandatara za njega i vladu koju on predloži dići ruke i u Saboru. U svakom slučaju kozultacije koje je Predsjednik Republike dužan obaviti pomažu mu u procjeni, odnosno donošenju konačne odluke o tome kome će povjeriti mandat za sastav vlade.

Nakon toga, što je precizno određeno člankom 109. Ustava RH, mandatar sastavlja vladu koju je "najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata" dužan zajedno s njezinim programom predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju, a "Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru". Ako mandatar ne uspije sastaviti vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, odnosno ako ne dobije nužnu podršku zastupnika, onda mu sukladno članku 110. Ustava Predsjednik Republike "može produžiti mandat za najviše još 30 dana". U slučaju da ni u dodatnom roku ne uspije sastaviti vladu ili ako ona ne dobije povjerenje Hrvatskog sabora, Predsjednik Republike mandat za sastavljanje vlade povjerava drugoj osobi.

Ako ni novi mandatar ne sastavi vladu u roku od 30 dana, odnosno ako predložena vlada ne dobije podršku većine svih zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za još najviše 30 dana. A ako se ni nakon toga ne uspije formirati vlada, odnosno ako predložena vlada ne dobije nužnu podršku Hrvatskog sabora, Predsjednik Republike u tom slučaju, a sukladno članku 111. Ustava, imenuje privremenu nestranačku vladu i istodobno raspisuje prijevremene izbore za Hrvatski sabor.

Do toga vjerojatno neće doći, ali je zato moguće da formiranje vlade potraje i nekoliko mjeseci, preciznije sukladno Ustavu puna četiri mjeseca od trenutka kad Predsjednik Republike donese odluku o prvome mandataru. Hoće li se to i dogoditi, ponajprije ovisi o tome koliko će stranke imati zastupnika, odnosno o njihovim međusobnim dogovorima, ali i o procjeni Predsjednika Republike, što je isključivo njegovo ustavno pravo, kojoj će osobi povjeriti mandat za sastav vlade.

Što se, pak, tiče tvrdnje nekih da je Predsjednik Republike dužan povjeriti mandat osobi iz stranke koja je relativni pobjednik na izborima, to jednostavno nije točno jer takve odredbe nema u Ustavu RH. Točno je da je to praksa u nekim zemljama, ali u našem slučaju nakon obavljenih konzultacija i temeljem procjene odluku o tome donosi Predsjednik Republike, što znači da on ne mora, kao što neki tvrde, povjeriti mandat osobi iz stranke koja je dobila relativnu većinu. S takvim tumačenjem odredbi Ustava, a ono je, kako tvrde stručnjaci, jedino moguće i ispravno, nisu zadovoljni neki oporbeni političari koji su, ako se to dogodi, najavili tužbe Ustavnom sudu.

Takve tvrdnje odnosno bolje reći prijetnje posve su bespredmetne i oni koji ih plasiraju ili ne znaju nadležnosti Ustavnog suda ili to isključivo čine u predizborne svrhe. Naime, Ustavni sud nije nadležan za tumačenje Ustava, a isto tako nije savjetodavno tijelo ni vlade, ni Hrvatskog sabora, ni Predsjednika Republike ili bilo koga drugog. Odluku o davanju mandata Ustavni sud može ocjenjivati samo u dijelu koji se odnosi na pitanje je li ona donesena sukladno Ustavom propisanom postupku ili ne, ali nikako ne može ocjenjivati njezin sadržaj. U Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu RH jasno stoji da se tim pitanjem ne može baviti Ustavni sud RH, jer odluka Predsjednika Republike o davanju mandata nekoj osobi nije upravni akt, nego akt vlasti koji ne podliježe sudskoj kontroli. Dakle, Predsjednik Republike odlučuje o tome kojoj će osobi povjeriti mandat i na tu njegovu odluku se nitko ne može žaliti.