Dat ću ostavku ako SDP loše prođe na izborima – izjavio je Ivica Račan, ponovo otvarajući špekulacije o tome da je on izbore unaprijed predao, odnosno da se već ponaša kao gubitnik. Doduše, stranački mu drugovi, anonimno dakako, tvrde da im šef ostavkom rado maše ali samo onda kad zna da mu neće biti potrebna ili je neće usvojiti. Ali, svejedno, sigurno je da se s takvom retorikom ne postaje pobjednik. Onaj tko u jeku bitke najavljuje mogućnost neuspjeha, na najboljem je putu da mu se to i dogodi. Nema stranke koja u izbornoj kampanji govori o tome što će napraviti u slučaju fijaska. Govori se samo o tome što nakon pobjede. To znaju čak i oni koji neće stići ni do izbornog praga. Svi pumpaju optimizam, Račan jedini mozga o tome što nakon poraza.

Čak mu je i izborna kampanja koncipirana luzerski. Nije Račan sasvim bez argumenata, pogotovo u odnosu na rivalski HDZ, ali u izbornoj je promidžbi zauzeo defanzivnu poziciju. Netko je već primijetio da su njegove glavne izborne akvizicije – Cro Cop i Severina – izraz podsvjesne želje da se izbori izgube. Rečeni mu je odabir sasvim u duhu dosadašnjeg ponašanja. Cijelog se mandata udvarao desnici, iako od toga nikada nije bilo nikakve koristi, nikoga s te strane nije privukao, ali je svoje odbijao. Tako će mu biti i ovoga puta. Jer se u izbornoj kampanji ponaša kao da se SDP kandidira za organizaciju koncerata, a ne za vođenje države. Američki savjetnici, koji su mu predložili takvu estradizaciju izbora teško su pogriješili. Hrvatska u tom pogledu, Bogu hvala, još nije Amerika, a ni Račan nije Schwarzenegger.

Ali ne treba se tome previše čuditi. Šef SDP-a nije fajter, pa čak ni u jurišu na vlast. Naravno, voli vlast, majstor je politike kao umijeća vladanja, ali neće gristi, nije borac, navikao se na drugačiji način života. Prije četiri godine pobjeda mu je pala u krilo kao zrela kruška. Nije SDP, s partnerima, osvojio vlast, nego ju je HDZ izgubio. Velikoj je smjeni više pridonijela javnost, mediji, sindikati, nego političke stranke. One su i tada kaskale za događajima, ali su znale pokupiti vrhnje. U tome su se pokazale vrlo vješte i zagrijane.

U svakom slučaju ozračje, koje uoči izbora šef SDP-a stvara oko svoje stranke, sasvim je drugačije od onoga koje se producira oko glavnog mu konkurenta. Ivo Sanader nastupa kao pobjednik, iako ni njemu ništa nije zagarantirano. Dapače, njegova je pozicija stvarno nepovoljnija od Račanove, s obzirom na raspoložive snage i nasljeđe. Ali šefu HDZ-a ne pada na pamet da o svojoj pobjedi govori u kondicionalu. Ne govori o tome što će napraviti u slučaju neuspjeha, nego samo o tome što će raditi nakon izbornog trijumfa. Ako ništa drugo, barem djeluje kao čovjek koji zna što hoće.