Bezuvjetni poziv Srbima uputio je Ivo Sanader, veliki šef HDZ-a. Autor druge izjave Zdravko je Tomac, donedavno visokopozicionirani – potpredsjednik Sabora – član SDP-a. Istodobnost tih izjava samo pokazuje koliko su se stvari u Hrvatskoj apsurdno pošemerile. Tomčeva je tvrdnja savršeno nevažna i ovdje je citirana tek da se ilustrira košmar u nekim glavama. Sanaderov poziv Srbima da se vrate s razlogom je postao vijest za naslovnice. Istina, nedavno je na istu adresu apel sličnog sadržaja uputio premijer Račan. Jedan i drugi napravili su to više radi međunarodne zajednice, i pod njenim pritiskom, nego radi Srba. Ali bez obzira na namjere, njihovi su pozivi Srbima svojevrsna poruka i domaćoj javnosti, hrvatskoj naciji. Račan je to napravio tri godine nakon što je došao na vlast i njegovi su birači takvu gestu od njega očekivali. Sanader to čini spremajući se za vlast i vjerojatno kontra većinskom raspoloženju svojih birača. Njegova se izjava s pravom doživljava kao preokret u retorici i stavu HDZ-a.

Na Sanaderov poziv Srbima moguće je gledati na tri načina. Prvo, s nevjericom. Već su pale ocjene da šef HDZ-a jedno govori za svijet, drugo za svoje birače, da je riječ o predizbornom triku, kojemu nije vjerovati. Mnogo je razloga za takvu rezerviranost. Sanader je svojedobno navodno i osobno sudjelovao u etničkom čišćenju splitskih kazališta. Osim toga, HDZ je u odnosu prema Srbima konstantno prakticirao dvostruku politiku. Jedno se javno govorilo, drugo radilo. Tuđman je također na početku Oluje pozivao Srbe da ostanu u Hrvatskoj, a onda je dopustio masovnu likvidaciju onih koji su mu povjerovali.

U Sanaderovoj je izjavi moguće vidjeti i znak da će desna vlast povući poteze koji su se – s mnogo više razloga – očekivali od sadašnje, uvjetno rečeno, lijeve koalicije. Zagovornici te teze spominju povijesne primjere emancipatorskih i liberalnih prodora, koje su poduzimali konzervativni političari. Smatraju da bi Sanader, kao lider ukupne desne scene, u tom pogledu mogao napraviti više od Račana, koji se dao impresionirati stalnim desničarskim osporavanjima svoje nacionalne ispravnosti. U odnosima prema Srbima, u odnosima prema susjednim zemljama, posebno Beogradu, u odnosima prema Haškom sudu, šef bi HDZ-a, kažu, mogao nastupati bez tih hemunga i blokada.

Sanaderov poziv također je moguće – to je treća opcija – gledati i kao znak da ispod nekih dosegnutih civilizacijskih standarda nitko u Hrvatskoj više ne može ići. Utoliko je njegov apel Srbima možda još više poruka vlastitim biračima. Račanova je vlast uglavnom stvorila pretpostavke za povratak i integraciju izbjeglih. Šef HDZ-a zna da će, osvoji li vlast, odmah po njenom preuzimanju biti izložen ozbiljnim i neugodnim testovima međunarodne zajednice. Neće mu ih biti lako položiti. Pogotovo s obzirom da proces demokratskog preoblikovanja svoje stranke nije dovršio. Izborna bi ga pobjeda dodatno mogla ugroziti. Sanader mora jako paziti da mu u eventualnom trijumfu HDZ ne napravi korak unazad. Obraćanjem Srbima pokazao je snagu da može, čak i neposredno pred izbore, uputiti za svoje birače sigurno nepopularne poruke. Ali nije imao snage, volje ili petlje, da s izbornih lista ukloni ljude koji se smatraju umočenim u zločin.