Ima u izbornim kampanjama neke logike, nije da nema. Čitava gungula počela je tako i ovaj put "sramežljivim" sloganima koji poručuju malo ili ništa, sročeni taman tako da iole suvisliju poruku daju jedino ako ih čovjek posloži na gomilu. To hoće reći da nam za pokretanje Hrvatske, kako kani HDZ, valja po naputku HSP-a vjerovati u sebe i voljeti svoju zemlju po direktivi HSS-a. No, koliko god slogan bio uhu primljiv, neće se birači sloganima voditi. Presudit će i opet ona pusta obećanja, ono mnoštvo poruka kojima nam se, bez ikakva pokrića, jamči med i mlijeko. A kako se čovjek drži za riječ, a stoka za rogove, vrijedi već na pola kampanje rezimirati što nam se sve to obećava.

Hit obećanje kampanje za trećesiječanjskih izbora bez sumnje je bilo onih 200.000 novih radnih mjesta što ih je obećavao HNS. Koliko se obećanje ostvarilo ponajbolje zna onih preko 300 tisuća svakodnevnih hodočsnika Zavoda za zapošljavanje. No, HNS ide dalje, pa hrabro najavljujue kako će nezaposlenost smanjiti za 40 posto ako im se, naravno, za to dade mandat. Da, pak, bukvalno i slijepci vide da se radi o teško ostvarivom obećanju potvrdilo je gostovanje predsjednice HNS-a Vesne Pusić Udruzi slijepih Zagreb. Vojinu Periću, glumcu teatra slijepih "Novi život", bio je, naime, dovoljan koji sekund čitanja HNS-ova programa na Brailleovu pismu da primijeti kako se radi o povelikoj, teško ostvarivoj ambiciji.

Smanjenje nezaposlenosti, bolji standard i gospodarski rast, veće mirovine, drukčiji PDV, učinkovito pravosuđe, zdravo zdravstvo baš kao i potvrda da su baš oni ti koji će nas u EU uvesti, sve su to omiljene teme velikih, parlamentarnih igrača, teme za vazda. Nema tu velike razlike, pa će tako predsjednik SDP-a Ivica Račan rado s pozornice na kojoj je malo prije Seve tancala poručiti kako su se stvorili uvjeti za veće plaće. U vlas isto govori i HSP-ov adut Ruža Tomašić. Razlika je tek što za razliku od Račana spominje i ukidanje dopunskog zdravstvenog osiguranja i povrat prava braniteljima.

Ništa originalniji nisu ni u HSS-u, pa tako Ivo Milatić koji je četiri godine bio desna ruka ministru Čačiću zadužen za skrb o hrvatskim otocima, najavljuje iliti obećava učinkovito pravosuđe i redefiniranje stopa PDV-a, dok kolegi Roiću Luki ostavlja spomen poticanja uzgoja autohtonih sorti maslina i vinove loze, a lokalnim čelnicima obećanja tipa ono kako će i HSS dati ruku da se izbuši tunel Sveti Ilija kroz Biokovo. A da ni prekaljeni borci koji su nakon svega po stare dane shvatili koliko je bolje bilo u komunizmu nemaju što nova izmisliti, svjedoči HKDU-ova legenda Marko Veselica koji obećava, primjerice, jačanje turizma i industrije.

Za predizborna busanja u prsa na snazi je i pravilo da političari obećanja modificiraju zavisno od toga na kojem se i čijem terenu nalaze. Linić će tako kad je na otoku ingeniozno obećati više novca za otoke, dok je i najnaivnijem esdepeovcu, a to Mate Arlović svakako nije, jasno da u Slavoniji mora pod mus obećati sanaciju PIK-ova. Prvi među HDZ-ovcima Ivo Sanader pazit će zato da u trenutku kada mu se obrate strani novinari ponajprije obeća, odnosno zajamči svim Srbima povratnicima sva prava. No, ne treba griješiti dušu kada je HDZ u pitanju. Oni su, naime, jedina stranka koja je puku podijelila jamstvene kartice. Hrvatima tako Sanader na kartici veličine džepna kalendarića jamči smanjenje poreza, gospodarski rast, rast zaposlenosti i članstvo u EU-u i NATO savezu. Ne ispuni li se od svega spomenutog ništa, imat ćete, dakle, barem to zadovoljstvo da pred nosom hadezeovaca mašete karticom.

Ostatku društva možete, čekajući ipunjenje obećanja, mahati tek izvadcima iz starih novina. Nova snaga, koalicija Budiše i Granića Mate originalno i rado obećava ono što neće ni u ludilu napraviti. Neće, recimo, smanjiti socijalna prava, niti ulaganja u kulturu, znanost i obrazovanje. Skromni kakvi već jesu, obećavaju "tek" smanjenje nezaposlenosti od 10 posto. Kako koalicija DC-a i HSLS-a ne nudi nikakvo papirnato jamstvo, za riječ možete uhvatiti Joška Morića koji tvrdi i poručuje kako oni ne daju olaka obećanja. Zlatko Klarić, čelnik ASH, dosljedan je svemu što je radio svih ovih godina te opetovano spominje vraćanje duga umirovljenicima. Umirovljenici su inače, uz rodilje, omiljena ciljna skupina da ih se gađa obećanjima. HDZ je pritom otišao najdalje obećavši umirovljenicima s mizernom penzijom ni manje ni više nego li ukidanje televizijske pretplate!? No, na stranu umirovljenici, rodilje su hit, iste one kojima je još uvijek aktualna vlast svojedobno smanjila naknade. Danas svi obećavaju čuda, odnosno rast naknada za kojih 400 kuna, kako Jadranka Kosor (HDZ) koja je o tome govorila četiri godine, tako i Milanka Opačić (SDP) koja se toga sjetila prije koji dan.

Ima i posve zbunjujućih obećanja poput onoga HČSP-a i Luke Podruga. On se, naime, obratio obećanjem jednom jedinom čovjeku, generalu Anti Gotovinu, poručivši mu da se strpi i izdrži sa skrivanjem do 23. studenoga, a onda će mu HČSP udijeliti funkciju načelnika Stožera Oružanih snaga Hrvatske vojske!? Samo vješt tumač mogao bi objasniti na što je predsjednik HSP-a Anto Đapić mislio kada je obećao da će spriječiti podjelu Hrvatske na one koji su bili u ratu i one koji nisu bili u ratu, dok posve adolescentski zvuči Librin poklič protiv kuruze i ćirilice. Kažu, mislili su na glazbu!

Zvonko Zubak, zasigurno najbogatiji kandidat od njih više tisuća, u ime svoje Demokratske socijalne unije obećava: "Imam ja, imat ćete i vi!" Pritom miluje umirovljeničke uši govoreći da će zastupnici plaću dobiti tek kada je najprije prime svi umirovljenici. CRO COP Mirko Filipović, kao istinski vrhunski sportaš, dobro je svjestan svojih realnih mogućnosti te najavljuje tek bitku za prava policijaca i sportaša. CRO ROM Braco je, međutim, znatno određeniji. On je svoje obećanje "pokažimo im zube" već izvršio, i to više puta s obzirom na to da dentjeru uredno vadi iz čeljusti gdje treba i gdje ne treba.

I tu negdje, spomenom aspiranata na zastupničko mjesto koji bi da im pred imenom stoji CRO, počinje ulazak u zonu sumraka. Ili, zapravo tek tad ulazimo u gabarite realiteta s obzirom na to da se na momente čini kako svi ti kandidati koje se rado redikuloznim naziva i najbolje kuže koliko je zapravo davanje pustih obećanja, a bez ikakve recepture, besmisleno. "Dragi birači, ja vam ništa ne mogu obećati, niti dati jer vam ništa nisam ni uzeo, pa nemam moralnu obvezu da vam dajem", kazao je, primjerice, predsjednik Hrvatske seljačke pučke stranke Dragutin Petrić i čini se pogodio u sridu. Pritom posve demistificira politiku kad rezonira: "Ako smo u pet dana osnovali izbornu listu i kandidirali se, što ćemo tek učiniti za četiri godine!" Domovinska građanska stranka ulaguje se biračkom korpusu obećanjem da će ih se već nakon godinu dana moći smijeniti ako ne zadovolje, a "rocker" Siniša Vuco priznaje da nudi i obećava samo zabavni program.

Ukratko, ima tu svega, ima želje za ukinućem vojnoga roka i za razvojem malog i sitnog poudzetništva, ima bitke za domoljube, branitelje, invalide, rodilje, radnike, težake i tako to i tomu slično. Iskustvo, međutim, opominje da je u konačnici najčešće obećanje ludom radovanje, iliti čista iluzija. A ako vam je već do kvalitetne iluzije, onda je jedini pravi izbor Stranka hrvatskih iluzionista stanovitog Josipa Ciganovića. Da Mr. Magic ne prodaje bozu potvrdio je neki dan zapalivši iluzionistički vješto svoju asistenticu Danijelu, jer se otrgnula stranačkoj stegi. Zanimljivo je pritom, a bome i znakovito, da je po ostvarenju iluzije iliti predizborna obećanja Mister Magica na đakovačkom trgu ostao tek sami prah i pepeo ... Med i mlijeko tek će poteći potocima na svekoliku radost svih koji se na slatko zalijepiti vole!