Pokrenimo Hrvatsku, Da! za Hrvatsku, Nova snaga za bolju Hrvatsku, Gradimo budućnost zajedno, Hrvatska Hrvatima... samo su dio "poruka" s predizbornih plakata koje — unatoč prividnom šarenilu i različitim političkim opcijama — papagajski ponavljaju floskule i otrcana opća mjesta. Ionako siromašan leksik domaće politike u predizbornoj se sezoni po običaju sroza do samoga dna. Konfekcijska vizualna rješenja, odnosno gotovo navlas ista sklonost svih u utrci za parlament, prema "retuširanoj" reklamnoj fotografiji idu tako ruku pod ruku s "one size fits all" sloganima koji — poput kakvog univerzalnog odjevnog predmeta od lateksa — pristaju baš svima. Jer da se kojim slučajem zamijene stranačke insignije ispod vrištećih parola, zar bi se išta promijenilo? Zar slogan Pokrenimo Hrvatsku ne bi mogao proći kao "podsjetnik" za programe poduzetnog Čačića i HNS-a, Da! za Hrvatsku kao poruka biračima Čiste hrvatske stranke prava, a Nova snaga za bolju Hrvatsku potencijalnim glasačima Stipe Šuvara i SRP-a...

Ipak, ma koliko bili uniformirani i neinventivni, kao pravi odraz ustajalih voda domaće politike, događanja tijekom kampanje, ali i sudbina samih predizbornih plakata, i ne kaneći su u tjednima prije izbora prokazali "tko je tko" u Hrvatskoj politici. Naime, od opasača kojim se nasrnulo na Vladu Gotovca do gađanja jajima Slavka Linića uvijek je samo jedna "strana" svih ovih godina hrvatskoga hoda u demokraciju plaćala cijenu netoleranciji i primitivizmu. U Zagrebu je, a posebice u Splitu — a zacijelo ni drugamo nije mnogo drukčije — teško i naići na plakat SDP-a i HNS-a koji nije temeljito išaran, nagrđen uvredljivim porukama, vulgarnostima, sumnjivim ideološkim znamenima... Uz "Da!" na SDP-ovim plakatima nažvrljano je tako i ime Jugoslavije, sugerirano zalaganje "esdepeovaca" za komunizam, Haag te izdaju. Na brojnim HNS-ovim plakatima ista je ruka nadopisala "pljačka", ili su pak uz lik Vesne Pusić dodane vulgarne opaske i crteži. S jedne strane kao dokaz seksizma koji, nimalo začuđujuće, prati veći angažman žena u politici, a s druge kao manifestacija mentalnog sklopa na tragu "doskočice" o mudracu i madracu, u autorstvu znamenitog saborskog primitivca "od fumara".

No, ništa bolje nije prošao ni Ivo Sanader, na čijim su plakatima u pravilu dopisane "opaske" na račun "dvojbenih" seksualnih preferencija. Budući da je čak i ljubimac nacije Miroslav Blažević teško izlazio na kraj s onim pogrdnim "Ćiro pederu", ni Sanaderu, dakako, nije lako nositi se s tom, u svijetu hrvatske macho politike, najgorom od svih uvreda. Autori dopisane plakatne "etikete" nisu samo pokazali svoju nesklonost Sanaderu i njegovu "manikiranom" HDZ-u, već i po tko zna koji put potvrdili homofobno raspoloženje dobrog dijela hrvatskog političkog tijela.

Naravno, sudbina baš svakog reklamnog plakata, pa i ovih izbornih, izloženost je "sudu ulice", škrabanju i trganju. Uostalom, jednako kao što je i svaki javni spomenik "okićen" ptičjim govnom — što "prizemljuje" čak i "kim-il-sungovske" veličine na ovozemaljski format — i plakati s king-kong size likovima političara nakon isteka zakupa reklamnog prostora prekrit će komercijalni oglasi za higijenske uloške i toaletni papir, šaljući nedvosmislenu poruku o "potrošnosti" i politike i njezinih glavnih protagonista.

No, u konkretnom slučaju aktualnih predizbornih plakata, stvar je ipak drukčija. Kao i svih prijašnjih godina, još tamo od diverzantskih lijepljenja "izdajničkih zvijezda" na plakatima političkih suparnika, pa do nizanja psovki i uvreda na račun "izdajnika" i "komunjara", i na ovim su izborima išarani, nadopisani, uništeni i vulgarnostima "urešeni" samo plakati jedne političke opcije. Dakako, riječ je o uvjetno nazvanoj "lijevoj", odnosno uljuđenoj i građanskoj opciji — te plakatu političara čija je frakcijska pobjeda izazvala golem bijes ekstremnijih, sada već bivših, članova stranke. U oba slučaja doista nije teško pretpostaviti iz kojih to krugova stižu agresivni "dopisivači".

Konačno, nije li riječ o istoj retorici koja se čula i na skupovima desničarske sitneži, za koje se još ne zna jesu li provokatori ili autentični "looseri"? Nije li riječ i o dominantnim stavovima marginalnih zagađivača medijskog prostora koji — poput čuvenog bivšeg partijskog sekretara koji se proslavio obranom velikosrpske Golubnjače i traženjem zabrane izvođenja "nacionalističke" opere "Zrinski", ili pak redikuloznog "liberalnog ustaše" — nastoje sprati mrlje s osobnih sumnjivih političkih biografija?

Plakati su — na isti način kao i sva ona silina grafita koji su i s nacionalnih kulturnih spomenika nepismeno, no prijeteći, vrištali "opečemo u oluje" ili psovački prozivali Ivicu i Stipicu — napokon odaslali pravu i nedvosmislenu poruku o stvarnim promišljanjima tolerancije i kulturološkoj razini dijela hrvatskih "političara" i njihovih simpatizera. Kao i notorna činjenica da će, za razliku od idile na Thompsonovim estradnim mitinzima ili Škorinim sijelima, na Bajaginu koncertu, ali i na projekcijama "nepoćudnih" filmova i "pederskih mimohoda", neistomišljenici baš uvijek biti terorizirani. I to ne samo verbalnim izljevima primitivizma već i suzavcem, bejzbolskim palicama, lancima...